Meja - željezničke nesreće

Željeznička pruga između Rijeke i Karlovca svečano je otvorena 17. kolovoza 1873. mada su vlakovi počeli prometovati tek u listopadu 1873. Već 7. prosinca 1873. došlo je do prve željezničke nesreće. Jutarnji vlak krenuo je iz Rijeke u 7.50 ujutro. U vlaku je bilo četrdeset putnika. Oko 8.30 vlak se nalazio na nasipu između tunela i željezničke postaje Meja (iznad Bakarskog zaljeva). Jaki nalet bure prvo je dignuo u zrak posljednji vagon (poštanski vagon), zatim ga je prevrnuo i vagon se survao u provaliju povukavši za sobom još četiri putnička vagona. Jedan vagon je ostao na pruzi nagnut prema provaliji. Spasilo ga je puknuće lanca kojim je bio spojen s idućim vagonom koji je završio u provaliji. Čim su čuli za nesreću, stigli su stanovnici Meje i Praputnjaka i pomagali ranjenicima te izvlačili ljude iz provalije.

Oko 11 sati stigao je poseban vlak iz Rijeke s liječnicima. U nesreći je poginulo troje putnika. Na groblju u Praputnjaku idući dan pokopani su Ivan Ham i Ludovika Zohar. Ivan Sablić je pokopan u Škrljevu. Četvero putnika je bilo teško ranjeno, a petnaest ih je bilo lakše ranjenih. Nedaleko od ovog mjesta, došlo je do željezničke nesreće 5. kolovoza 1965. Tada su se sudarili  međunarodni brzi vlak Budimpešta - Rijeka i teretni vlak Rijeka-Moravice. Zbog ljudske nepažnje na pruzi su se istodobno našla dva vlaka koji su išli u suprotnom smjeru. U nesreći je poštanski vagon pao u provaliju, prevrnuo se 32 puta zajedno s troje ljudi koji su bili u vagonu i koji su nekim čudom preživjeli. U nesreći je poginulo pet putnika; među njima i dva „slijepa putnika“ koji su htjeli stići do Rijeke bez plaćanja karte.