Plomin – zlikovci Filipas

U razdoblju kada je u Istri „cvalo“ razbojništvo, na području Plomina bila je vrlo aktivna obitelj Filipas. Vjerojatno je bila „divota“ živjeti u njihovoj blizini. U obitelji su bila braća Gašpar, Mate, Miho, Barnaba i Josip. Miho i Mate su, zbog prijašnjih nedjela (krađe, nasilje, Miho je ubio jednog stanovnika Plomina), već bili osuđeni na kaznu progonstva, zatvora te kaznu veslanja na galiji. Mada su svi znali za ove kazne i mada se Miho i Mate nisu smjeli pojaviti na području pod mletačkom vlašću, oni su nesmetano živjeli blizu Plomina. Zbog straha nitko se nije usudio prijaviti ih. Tek krajem 1769., nakon desetak godina maltretiranja stanovnika Plomina i okolice, općinski suci i pučki camarlengo (državni službenik Mletačke Republike) uputili su dopis labinskom podestatu Santu Muazzu kojim se žale na nasilje braće Filipas. Dopis je iz Labina poslan u Kopar, a potom u Veneciju. U ožujku 1770. u Pulu je stigao koparski kancelar ovlašten za provođenje istrage. Istraga nije slučajno započela u Puli. Naime u Puli je živio plemić Pietro Chersevani, nekadašnji stanovnik Plomina koji je napustio Plomin zbog braće Filipas. Nakon niza zastrašivanja, kap koja je prelila čašu bio je upad braće u plemićevu kuću i prijetnje smrću. Prijetnja nije ostvarena jer je u pomoć plemiću pohitalo nekoliko stanovnika Plomina koji su vidjeli zlikovce kako ulaze u kuću od Pietra. 

Nakon bijega Chersevania u Pulu, obitelj Filipas je protuzakonito prisvojila njegovu imovinu. Sprečavali su korištenje zemlje čak i seljacima koji su imali dogovor s Chersevaniem da, uz naknadu, obrađuju njegova polja i vinograde. Filipasi su prisvojili i neka općinska zemljišta. Nakon Pule kancelar je otišao u Labin i tamo saslušavao svjedoke iz Plomina. Niz svjedoka ispričalo je svoja iskustva, govorili su o krađama, ubijanju stoke, prijetnjama. Prestrašeni ljudi pričali su kako se svi boje Filipasa. Svjedočili su da braća hodaju naokolo s oružjem i rade što žele, svjesni da ih se svi boje i neće ih prijaviti. Po iskazima svjedoka očito je Barnaba bio najbolji strijelac, jer su svi spominjali da je Barnaba s puškom ubijao tuđu stoku. Njegova braća Miho i Gašpar izgleda da su bili spretniji u baratanju sabljom. Filipasi su se okomili i na plominskog župnika, Ivana Bančića (Giovanni Bancich), a povremeno bi se pojavili i na misi, naravno naoružani do zuba. Ma divota od braće! Tijekom istrage ispitano je 30 svjedoka, svi čija su imena spomenuta u dopisu koji je u rujnu 1769. upućen labinskom podestatu. Dana 04. travnja 1770. kancelar je završio istragu i otišao iz Labina. Koparski podestat Niccolo Donado objavio je javnu proklamaciju 07. kolovoza  1770. Ovim dokumentom se braća Filipas pozivaju da se odazovu pozivu Venecije, budu uhićeni, ali i ispitani. Ovdje spis prestaje, pa nije jasno kako je cijeli slučaj završio. Nekako sumnjam da su se braća Filipas odazvala pozivu i mirno stigli u zatvor. Najvjerojatnije su pobjegli iz Istre. Braća Filipas su se ipak po nečemu razlikovali od ostalih razbojnika ovog razdoblja. Dok su se drugi zlikovci isključivo bavili razbojništvom i ljenčarenjem, Filipasovi su otetu zemlju barem obrađivali. Priču o braći iz obitelji Filipas našla sam u knjizi "Zlikovci i prognanici" Miroslava Bertoše.