Kraljevica – škrljevska bolest

Nećemo sada ni o Casanovi (jer i on je bolovao od sifilisa) ni o nadvojvodi Otonu Franji Austrijskom (koji se zarazio 1900., a umro od sifilisa 1906.) nego o bolnici u Kraljevici u kojoj se liječio sifilis ili „škrljevska bolest“. Naime, sifilis je u Primorje vjerojatno došao iz Bosne i ubrzo se proširio po cijelom Primorju, a posebno u mjestu Škrljevo. Početkom 19.st. u Primorju je zavladala prava epidemija. U Kraljevici je 1817. godine, od ukupnog broja umrlih (34), četvero ljudi umrlo je od sifilisa. Bolnica za liječenje „škrljevske bolesti“ osnovana je u Kraljevici 16. svibnja 1818. 

Bolesnici su bili smješteni u dijelu starog kaštela (stara razglednica) i u novom kaštelu. U prve dvije godine u kraljevičkoj bolnici izliječeno je 90% bolesnika, 5 % bolesnika ostalo je na daljnjem liječenju, a 5% bolesnika je umrlo. Od lipnja 1818. do 28. prosinca 1859. (kada je bolnica zatvorena) u Kraljevici se ukupno liječilo 14.893 bolesnika, umrlo je 759 oboljelih koji su bili pokopani na bolničkom groblju na poluotoku Oštru. Prema maticama umrlih, prva zabilježena žrtva „škrljevske bolesti“ u Kraljevici bila je Marija iz Mrkoplja, žena Martina Paškvana. Marija je umrla u dobi od 35 godina. Čim je otvorena bolnica, u Kraljevici je zavladala i epidemija griže (dizenterija) koja je započela upravo u bolnici no proširila se po cijelom mjestu. Bolesnih ljudi bilo je toliko da više nije bilo mjesta ni u starom ni u novom kaštelu. Zato su se bolesnici povremeno morali smještali u kuću Andrije Adamića u luci. Zbog griže je u samo mjesec i pol umrlo 145 ljudi. U Hrvatskoj se prvi poznati slučaj sifilisa pojavio u Zadru 1500., a drugi u Trogiru godinu dana kasnije.