Osor – samostan klarisa

Početkom 17.st. apostolski vizitator Michiele Priuli, biskup iz Vicenze, zabilježio je da u gradu Osoru postoji dvanaest crkava, a s crkvama u okolici broj se popeo na dvadesetak. Smanjenje važnosti Osora, a zatim i novija povijest (bombardiranja 1945., uništenje sakralnih građevina nakon Drugog svjetskog rata) doveli su do toga da su danas u Osoru tri crkve. Između ostaloga, više ne postoji ni crkva svete Marije od Anđela uz koju se nekad nalazio samostan redovnica. Do 1521., ženski benediktinski samostan nalazio se kraj nekadašnje osorske katedrale (kraj današnjeg groblja). Kada se znatno smanjio broj stanovnika Osora, samostan je ostao udaljen od grada pa su se benediktinke preselile u samostan uz crkvu Svete Marije od Anđela. Od ove crkve sačuvan je dio južnog zida, visine do oko tri metra (na fotografiji). 

Iznad ovih zelenih vrata sačuvana je lezena u kojoj je vjerojatno bio kip nekog sveca. Najstarija crkva na ovoj lokaciji sagrađena je negdje u razdoblju između kasne antike pa do 11. stoljeća. Izgleda da je ova crkva bila napuštena jer je u 15. stoljeću na istoj lokaciji sagrađen bunar na trošak osorskog arhiđakona Andrea Balbia. Novija crkva Svete Marije od Anđela sagrađena je u 16.st., a krajem 17. ili početkom 18.st. dograđena je još jedna kapela. Redovnice, benediktinke, zatražile su dozvolu da pređu u red klarisa, crkveni red koji uopće nije imao kontakt s vanjskim svijetom. Prelazak u red klarisa odobren im je negdje između 1579. i 1586. Zbog toga se pretpostavlja da je ova dograđena kapela bila posvećena Svetoj Klari, utemeljiteljici franjevačkog reda Sestara klarisa. Samostan je postojao do 26. travnja 1743. Tada su posljednje tri klarise iz Osora otišle u Zadar. Crkva svete Marije od Anđela koristila se još neko vrijeme nakon zatvaranja samostana, a srušena je krajem 19.st.