Mirna Rovinj

Ribolov je u Rovinju bio jako važan i puno prije otvaranja tvornice ribe Mirna Rovinj. Prvi pisani dokumenti o ribarstvu Rovinja datiraju iz razdoblja Mletačke Republike. Ribarstvu je bio posvećen i dio statuta grada Rovinja iz 1501. u kojem se nalazilo niz pravila o ribolovu, o formiranju cijene ribe, prodaji ribe na dražbama. Godine 1566. u Rovinju se osnovala bratovština ribara. Značajan napredak desio se krajem 17.st. kada je rovinjski ribar Biaggio Caenazzo osmislio mrežu stajačicu, koju su vrlo brzo prihvatili i ostali ribari. Najveći dio ulovljenih sardela tada se solio u bačvicama, a po mletačkim propisima sva usoljena riba trebala je biti dopremljena u Veneciju. Naravno da su ribari pronašli načine kako da se dio soljene ribe „sakrije“ pa krijumčari i prodaje u Trst, Anconu i neke druge gradove. Zbog važnosti ribarstva, česti su bili sukobi Rovinja s Venecijom, ali i rovinjskih ribara s ribarima iz Chioggie. Veliku štetu ribarstvu nanio je sukob Engleza s Napoleonom. 

Samo u jednoj noći 1811. godine Englezi su zapalili niz ribarskih brodova u Rovinju i doslovno desetkovali flotu rovinjskih ribara. Prva tvornica konzervi u Rovinju osnovana je 1877. Osnovala ju je jedna pariška tvrtka i tada je započelo konzerviranje ribe u konzervama od bijelog lima koje su bile prethodno sterilizirane toplinom. Nakon prestanka rada zamijenila ju je druga tvrtka „Fabbrica Istriana di conserve alimentari, Cumar, Cossovel et Comp.“. Tamo gdje je tvornica danas, godine 1906. osnovana je „Ampelea“. Kako se Italija spremala za rat, tvornica se modernizirala kako bi se povećala proizvodnja važna za opskrbu talijanske vojske. Proizvodnja je bila tako važna da je tvornica kupovala srdelu čak u Dalmaciji, a iz Portugala i Španjolske uvozili su i zamrznutu ribu. Nakon rata „Ampelea“ je postala „Mirna“. Prošla je niz organizacija i reorganizacija, ulagala u flotu, modernizaciju, a najblistavije doba doživjela je osamdesetih godina 20.st. kada je zapošljavala 1.700 radnika i izvozila diljem svijeta. Danas u tvornici radi 150 radnika, a asortiman je znatno povećan. Podatke sam pronašla u članku Alda Pokrajca objavljenom u godišnjaku Franina i Jurina za 2017. godinu.