Godine 1699., nakon što je završen rat s Turskom, Engleska, Austrija i Nizozemska zaratile su s Francuskom. U to vrijeme Austrija još nije imala ratnu mornaricu pa je zatražila pomoć od Engleske. Zbog dolaska engleskih brodova trebalo je odabrati najbolju luku. Engleska kraljica Ana dogovorila je da Edmund Halley, stručnjak za navigaciju, matematičar, astronom (otkrio je Halleyev komet 1682.) i pomorac, pomogne Bečkom dvoru u odabiru najbolje lokacije za luku. Edmund Halley stigao je na Kvarner početkom 1703. Halley je prvo otišao u Trst, pa u Bakar, Senj i Karlobag i predložio je da luka bude u Bakarskom zaljevu. Beč, Engleska i Nizozemska bile su zadovoljne njegovim prijedlogom koji je uključivao i pojačanje utvrde u Kraljevici te gradnju četiri utvrde za obranu Bakarskog zaljeva; na svakoj strani na ulazu u zaljev trebale su biti po dvije.
Halley je ponovno stigao u Bakar u kolovozu 1703. i bio je razočaran; do tada je bila sagrađena samo jedna utvrda i započeli su radovi na drugoj. Ozbiljniji napredak ostvaren je tek kada je sam Halley počeo nadgledati radove. Ubrzo je izgrađeno pet utvrda. Iduće razočaranje bila je dogovorena, ali neostvarena, isporuka topova za utvrde iz Nizozemske. Englezi su porazili francusku flotu 1704., osvojili Gibraltar i time je znatno promijenjena situacija pa Bakar nije nikada postao ratna luka. Kada je Kraljevica postala austrijska vojna luka i brodogradilište, Halleyeve utvrde pokazale su se ipak korisnima jer su branile Kraljevicu. Za vrijeme kratke francuske vladavine, Englezi su topovima nastojali srušiti te iste utvrde (1813. godine) čiju su gradnju, samo stoljeće ranije, i sami podupirali. Do danas su vidljivi ostaci utvrde Sršćica. Odmah do njih nalaze se ogromni tankovi rafinerije.
Nema komentara:
Objavi komentar