Frankopani – uspon i pad

Prvi član obitelji kojega spominju povijesni dokumenti bio je Dujam kojega je Venecija, godine 1118., proglasila upraviteljem na otoku Krku. Nakon njegove smrti, upravljanje otokom naslijedili su njegovi sinovi iz prvog braka, a obitelj se počela zvati - knezovi krčki. Dujmov sin iz drugog braka, Bartol II, nije naslijedio udio u krčkom kneštvu, ali je prešao na kopno i povezao se s ugarsko-hrvatskim kraljem Belom III. Time je započelo jačanje obitelji i na kopnu. U vrijeme tatarskih napada izgleda da je obitelj pomogla ugarsko-hrvatskom kralju Beli IV. Zauzvrat Bela IV im je darovao posjede Vinodol i Modruš. Da li je presudilo zbližavanje obitelji s ugarsko-hrvatskim kraljem, nezadovoljstvo u zastupanju interesa Venecije ili nešto treće, no oko 1240. krčki knezovi prestali su biti zastupnici Venecije na Krku. Krk je oduvijek za obitelj bio važan pa su uslijedile diplomatske igre i sukobi s Venecijom. Venecija je 1260. obitelji ponovno ustupila otok Krk, a vlast knezova krčkih postala je nasljedna. Doduše, popuštanje Venecije nije bilo jeftino, krčki knezovi su dobili niz obaveza prema Veneciji. 

U 14.st. većina plemstva na našim prostorima bila je protiv vlasti Anžuvinaca, no ne i knezovi krčki čime su dobili još veću moć i veće posjede. Kao i puno puta u njihovoj povijesti, knezovi su balansirali između moćnika (tada su to bili Anžuvinci i Mlečani). Nakon rata Venecije s Ludovikom I, Venecija je 1358. napustila istočnu obalu Jadrana. Time se otok Krk privremeno riješio Venecije, na opće zadovoljstvo knezova koji su svoju poziciju dodatno ojačali diplomacijom, dobrim odnosima i sklapanjem brakova s moćnim obiteljima Europe. Vrhunac moći obitelji bio je u vrijeme Nikole IV. On je 1426. proglašen banom. Upravo je on od pape dobio potvrdu da je obitelj nastala od rimske obitelji Frangepan pa knezovi krčki postaju Frankopani. Mudrošću, novcem kojim je podržavao vlast Žigmunda, kupovinom imanja i podrškom crkvi (posebno Pavlinima koji su bili bliski kraljevskoj dinastiji)  Nikola IV postao je najmoćnija osoba u Hrvatskoj. Izgleda da Nikola nije bio aktivan samo u politici jer je imao 3 braka i 9 sinova. Nakon njegove smrti 1432. započele su svađe sinova oko nasljedstva, ali i njihova razjedinjenost u političkim stavovima. Razjedinjenost je dovela do postupnog slabljenja obitelji, a sukobi su doveli do sastanka 1449. u Modrušu. Tada su svi frankopanski posjedi i službeno podijeljeni na 8 dijelova. Novom hrvatsko-ugarskom kralju Matiji (Matijašu) Korvinu smetali su svi moćnici. Tada se situacija zakomplicirala s napadima Osmanlija, a u političku igru se vratila i Venecija. Razjedinjeni Frankopani su prvo izgubili Senj i Vinodol 1470. godine. Ivan, koji je tada vladao na Krku na opće nezadovoljstvo stanovnika otoka, našao se između Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja. Na koncu je, u veljači 1480., prepustio cijeli otok Veneciji. Nakon toga, svaki njegov pokušaj da dokaže da još ima neku moć na Krku završavao je tragikomično. Matijaš Korvin umro je 1490.  Novi kralj je postao Vladislav II za čije vladavine su Frankopani djelomično obnovili moć i povratili posjede u Vinodolu sjevernije od Senja. U bici na Mohačkom polju, 29. kolovoza 1526. Osmanlije su pobijedili ugarsku vojsku i ubili kralja Ludovika II. Posljednji izdanak dinastije Frankopana bio je Fran II Krsto Frankopan (rođen u Bosiljevu 1643.). Njegova sestra Katarina bila je udata za Petra Zrinskog. Tada vladajući Habsburgovci željeli su uvesti apsolutističku vlast. Povod za veliku urotu protiv Beča bio je i Varšavski mir, potpisan između bečkog dvora i Osmanlija. Ovim dokumentom Osmanlije su mogli zadržati sve što su osvojili prije rata, a među osvojenim područjima nalazili su se i posjedi mnogih tadašnjih velikaša, pa i Frankopana. Smatravši taj dokument izdajom bečkog dvora, Nikola Zrinski započeo je tražiti saveznike za borbu protiv Habsburgovaca. Dana 18. studenog 1664. Nikola Zrinski je umro u lovu u sumnjivim okolnostima (mnogi i danas smatraju da je ubijen po nalogu bečkog dvora). Njegovu ulogu je preuzeo brat, Petar Zrinski. Tijekom 1669. u urotu se uključio i Fran II Krsto Frankopan. Ipak, okupljanje istomišljenika išlo je znatno teže od očekivanog pa su se za pomoć obratili i . Osmanlijama. Shvativši da od borbe protiv Habsburgovaca neće biti ništa, oboje su otišli na bečki dvor kako bi se izmirili s kraljem. Za ovaj odlazak imali su garanciju, obećano im je da im se ništa neće desiti. Obećanje ludom radovanje! U Beču su prvo stavljeni u kućni pritvor, a zatim u sudskom procesu osuđeni na smrt. Sudski proces je započeo u studenom 1670. Prvo je na smrt osuđen Fran Krsto Frankopan (11. travnja 1671.), a nekoliko dana poslije i Petar Zrinski (18. travnja 1671.). Smaknuti su 30. travnja 1671., njihova imanja su konfiscirana i opljačkana. Fran II Krsto Frankopan bio je posljednji muški član obitelji Frankopan. Njegova sestra Katarina živjela je do 16. studenog 1673. Njezinom smrću prestala je postojati obitelj Frankopan. Naravno, ovaj dugi tekst bio bi još puno puno duži da sam spomenula sve članove obitelji, sve njihove pojedinačne uspone i padove, političke prilike i neprilike, grane obitelji od kojih su neke bile uspješnije, a neke manje uspješne...