Vrbnik – Gradec

Ruševine kaštela Gradec nalaze se u šumi između Garice i Risike. Mada je kaštel dovršen u 13.st., pretpostavlja se da je još stariji i da su knezovi krčki, kasnije Frankopani, upravo potekli iz Gradeca. U starim dokumentima Frankopani nazivaju kaštel njihovom očevinom. Prvi mletački providur Antun Vinciguerra 1489. godine također navodi da je Gradec bio prvi posjed i utvrda obitelji Frankopan. Kaštel je imao peterokutni tlocrt. Do danas su mjestimično sačuvani zidovi visine do sedam metara. Kaštel je imao unutarnje dvorište. Prozori i vrata svih prostorija bili su okrenuti prema dvorištu dok su na vanjskim zidovima postojali samo uski otvori za gađanje strijelama. U kaštel se ulazilo pokretnim stepenicama koje su vodile na prvi kat (visina 3,5 m). Kaštel se nalazio na platou koji je bio okružen suhozidom. 

Na ovom platou je bilo nekoliko zgrada, vjerojatno gospodarske namjene, te crkvica Svetog Nikole. Crkvica je sagrađena 1322., u vrijeme kneza Nikole. Upravljanje crkvicom knez Nikola je prepustio Benediktincima iz opatije Svetog Ciprijana u Muranu kraj Venecije. Crkvicu su mogli koristiti isključivo knez i njegovi gosti. Crkvica se koristila i nakon napuštanja kaštela, kada je postala kapela Svetog Trojstva i tada ju je koristilo okolno stanovništvo. U srednjem vijeku se Gradec nazivao Rogoznik ili Rovoznik. Nakon napuštanja kaštela u 15.st. (odlazak posljednjeg krčkog kneza Ivana VII s otoka) podovi su uklonjeni i zasipani su zemljom pa su pretvoreni u manje vrtove, dok su oko kaštela zasađeni vinogradi. Vinogradi su se koristili sve do Drugog svjetskog rata. Po predaji, 1527. u Vrbniku je sagrađen zvonik župne crkve financiran blagom otkrivenim u kaštelu Gradec. Godine 1553. od građevinskog materijala s Gradeca, u Vrbiku je zazidana i kapela Majke Božje Snježne. Po starim zapisima, u kaštelu Gradec živjela je kneževa kćer koja je izrađivala rakna, ukrasna platna koja su zapravo bila neka vrsta tapiserije.