Ruševine kaštela Gradec nalaze se u šumi između Garice i Risike. Mada je kaštel dovršen u 13.st., pretpostavlja se da je još stariji i
da su knezovi krčki, kasnije Frankopani, upravo potekli iz Gradeca. U starim
dokumentima Frankopani nazivaju kaštel njihovom očevinom. Prvi mletački
providur Antun Vinciguerra 1489. godine također navodi da je Gradec bio prvi
posjed i utvrda obitelji Frankopan. Kaštel je imao peterokutni tlocrt. Do danas su mjestimično
sačuvani zidovi visine do sedam metara. Kaštel je imao unutarnje dvorište. Prozori
i vrata svih prostorija bili su okrenuti prema dvorištu dok su na vanjskim
zidovima postojali samo uski otvori za gađanje strijelama. U kaštel se ulazilo pokretnim
stepenicama koje su vodile na prvi kat (visina 3,5 m). Kaštel se nalazio na platou koji je bio okružen
suhozidom.
Na ovom platou je bilo nekoliko zgrada, vjerojatno gospodarske
namjene, te crkvica Svetog Nikole. Crkvica je sagrađena 1322., u vrijeme kneza
Nikole. Upravljanje crkvicom knez Nikola je prepustio Benediktincima iz opatije
Svetog Ciprijana u Muranu kraj Venecije. Crkvicu su mogli koristiti isključivo
knez i njegovi gosti. Crkvica se koristila i nakon napuštanja kaštela, kada je
postala kapela Svetog Trojstva i tada ju je koristilo okolno stanovništvo. U srednjem vijeku se Gradec nazivao Rogoznik ili
Rovoznik. Nakon napuštanja kaštela u 15.st. (odlazak posljednjeg krčkog kneza
Ivana VII s otoka) podovi su uklonjeni i zasipani su zemljom pa su pretvoreni u
manje vrtove, dok su oko kaštela zasađeni vinogradi. Vinogradi su se koristili sve
do Drugog svjetskog rata. Po predaji, 1527. u Vrbniku je sagrađen zvonik župne
crkve financiran blagom otkrivenim u kaštelu Gradec. Godine 1553. od
građevinskog materijala s Gradeca, u Vrbiku je zazidana i kapela Majke Božje
Snježne. Po starim zapisima, u kaštelu Gradec živjela je
kneževa kćer koja je izrađivala rakna, ukrasna platna koja su zapravo bila neka vrsta tapiserije.
Nema komentara:
Objavi komentar