Pula – franjevački samostan i pokopi

Franjevački samostan sagrađen je na lokaciji na kojoj je postojala antička vila. Na velikom dijelu kapitularne dvorane samostana nalazi se antički mozaik iz 2. ili 3.st. koji je otkriven 1963. godine. Iznad mozaika je tada otkrivena zidana grobnica. Franjevci su u Puli od 13. stoljeća. Crkva i samostan dovršeni su 1314. godine. Oko crkve se nalazilo groblje. Sačuvano je čak šesnaest oporuka, pisanih između 1447. i 1472., u kojima je naznačeno da se umrli mora pokopati upravo na ovom groblju. Statut Pule iz 1500. zabranio je ukope unutar grada, osim kod samostana Franjevaca. Bogataši i svećenici pokapali su se unutar crkve, manje važne osobe su se pokapale u klaustru i u dvorištu samostana. Van samostana bili su pokapani grješnici i nekrštene osobe. Nadgrobne ploče u podu crkve bile su vidljive još u 19.st. Danas se više ne vide jer su ili devastirane ili tijekom 1925. prekrivene novim podom u crkvi. 

Godine 1996. i 1997., u dvorištu su otkrivene tri grobnice s više ukopa. Poznato je da se, za vrijeme strašne epidemije kuge 1631., lomača na kojoj su se spaljivali umrli nalazila unutar samostana. Pokopi u franjevačkom samostanu i u crkvi prestali su 1805., za vrijeme kratkotrajne vladavine Napoleona. Godine 1846. otvoreno je novo pulsko groblje na brežuljku Monte Giro. Arheolozi su 2011. u kapitularnoj dvorani samostana otkrili niz ljudskih kostiju, ostatke rimskih zidova i kasnoantičke keramike. Arheološko istraživanje vođeno od 2012. do 2014. istražilo je cijelu kapitularnu dvoranu, osim dijela prekrivenog mozaikom (mozaik zauzima četvrtinu dvorane). Iznad sloja iz antike otkriveno je mnoštvo ispremiješanih ljudskih kostiju od najmanje 326 osoba (180 odraslih i 146 djece). Na sjeveroistočnoj stani dvorane kosturi su nešto sačuvaniji, a polagani su jedan iznad drugoga. Izolirane su kosti deset osoba: osam odraslih i dva djeteta. Dio pokojnika je bio pokopan u drvenim sanducima. Na jugoistočnom dijelu dvorane otkrivena je zidana grobnica s osam ukopa.