Pula – Mornaričko groblje i prošlost Pule

Kako su se mijenjale države, stvarali novi savezi, gubili ratovi, tako su se mijenjali i vojni časnici koji su se pokapali na Mornaričkom groblju u Puli. Gradnju groblja započela je Austrija. Odabir lokacije za Mornaričko groblje i njegova gradnja bili su zadatak glavnog inženjera Pomorskog arsenala Karla Möringa. Ministarstvo mornarice je otkupilo parcelu od Giovannija Dobrovicha za 1.977 guldena. Groblje je dovršeno 1862. i tada se prostiralo na 4.000 kvadratnih metara. Kupnjom novih parcela, površina groblja je povećana na 22.039 m2, koliko iznosi i danas. Postojali su planovi i za novo groblje koje se trebalo nalaziti kraj uvale Veruda, ali planovi nisu realizirani zbog raspada Austro-ugarske. Još 1866. započela je planska sadnja stabala čempresa i ostaloga bilja na groblju na način kako su se tada uređivali parkovi. 

Na groblju su se prvo pokapali austrijski vojni časnici. Nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. (nagodbom je postignuta ravnopravnost Mađarske s Austrijom), nastala je Austro-Ugarska. Od tada su se na Mornaričkom groblju pokapali austrougarski mornari i časnici, kao i članovi njihovih obitelji. Na zidu kapelice Svetog Nikole na groblju (prva fotografija) nalazi se niz spomen ploča. Među njima je spomen-ploča Janka Vukovića Podkapelskog, hrvatskog mornaričkog časnika koji je, zajedno sa stotinu mornara, izgubio život 01. studenog 1918. kada je talijanska mina potopila brod Viribus Unitis. Na groblju su pokopane i žrtve eksplozije na Valelungi (03. veljače 1916.) kada je, možda zbog sabotaže, eksplodiralo veliko skladište streljiva i baruta. Na jednom dijelu groblja pokopani su admiral i članovi posade turskog broda koji su umrli od kuge. S obzirom na vjeru, njihovi nadgrobni spomenici su drugačiji. Na Mornaričkom groblju je bio pokopan Nazario Sauro. Nazario je sudjelovao u 1. svjetskom ratu na talijanskoj strani. Uhapsili su ga austrougarski vojnici nakon što se njegova podmornica nasukala blizu otočića Unije. Nakon odluke Prijekog suda, smaknut je 10. kolovoza 1916. u dvorištu Mornaričke kaznionice u Puli. 

Kao izdajnik bio je pokopan bez križa na udaljenom mjestu na groblju. Nakon raspada Austrougarske, Istra je postala dio Italije, a Nazario Sauro je u očima Talijana bio heroj. Dana 01. siječnja 1919. njegovo je tijelo ekshumiralo i pokopano na doličnom mjestu na groblju. Njegovi posmrtni ostaci nisu dugo bili na miru. Nakon pripojenja Istre Jugoslaviji (godine 1947.), posmrtni ostaci Nazaria Saura odneseni su u Italiju. Na groblju su pokopane brojne žrtve potonuća broda Baron Gautsch (1914), hrvatskog „Titanika“. Na groblju su pokopani i František Koucký (1894.-1918.) i Ljubomir Kraus, koji su osuđeni na smrt i strijeljani. Naime, planirali su oteti torpiljarku Tb 80 te prijeći saveznicima Antante. Netko je čuo njihov plan, prijavio ih, te su nakon Prijekog suda streljani 11. svibnja 1918. Tijekom 1918. na groblju su pokapane i brojne žrtve španjolske gripe. Nakon raspada Austro-ugarske, Istra je potpala pod Italiju. Tada je naziv groblja postao „Cimitero R. Marina di Pola“. Kapitulacijom Italije, Nijemci su nastavili pokapati na Mornaričkom groblju njihove vojnike i mornare. Nakon II svjetskog rata, za vrijeme kratkotrajne angloameričke uprave, na groblju su se pokapali pripadnici američkih i engleskih snaga te stanovnici Pule. Posljednji pokop bio je 1956., po izričitoj želji mornaričkog časnika iz nekadašnje austrougarske vojske, kapetana korvete Dagoberta Müllera von Thomammühla. Mornaričko groblje je proglašeno spomen-grobljem 27. listopada 1960. Na žalost, zbog nedostatka novca, groblje je propadalo i dalje. Tek 01. veljače 1990. postignut je sporazum između austrijskog Crnog križa, njemačkog Narodnog udruženja za brigu o ratnim grobljima i Općine Pula te je započela obnova groblja, a zajedničkim sredstvima groblje se održava. U lipnju 2004. postavljena je i spomen ploča mađarskim mornarima i vojnicima poginulima u Prvom svjetskom ratu. Prilikom obnove groblja postavljene su spomen-ploče za talijanske vojnike i mornare, za njemačke vojnike i veliki križ za komemoracije. Sve podatke o Mornaričkom groblju pronašla sam u feljtonima koje je objavio Regional Express, a tekstove je napisao Branko Perović.