Na području između Buja i Savudrije niz današnjih naselja nastalo je od nekadašnjih stancija; velikih imanja koja su najčešće bila u vlasništvu plemićkih obitelji. Na nekima od ovih imanja živjeli su i vlasnici i oni koji su im obrađivali zemlju, a na nekima su živjeli samo koloni, seljaci koji su za mršave nadnice pod budnim okom nadglednika imanja radili za vlasnike. Stancije su obično imale središnju zgradu koja je ujedno bila i stambena, te niz gospodarskih zgrada. Stancije su počele nastajati u 17.st., a najviše ih je nastalo u 18. i 19.st. Najpoznatija je Velika stancija (Stancija Grande, na fotografiji). Ovo je imanje 1819. kupila obitelj grofova Fabris. Godine 1877. Angelo Fabris prodao je imanje Carlu Cesareu, pa je imanje preimenovano u Villa Cesare.
Stanciju u Volpariji posjedovala je obitelj Rota, a zatim obitelj Gabrielli. Obitelj Del Senno imala je stanciju na Crvenom vrhu. Vlasnik stancije u Valici u 18.st. bila je obitelj Fonda, a u 19.st. vlasnik je postala obitelj grofova Venier iz Pirana, pa zatim obitelj grofova Furegoni iz Pirana. Furegoni su postali vlasnici i stancija u Kolumbaniji i u Kapitaniji. Još dok je vlasnik stancije u Valici bila obitelj Fonda, ninski biskup Jeronim Fonda (1686 – 1754), član ove obitelji, na imanju je dao sagraditi malu kapelu Svetog Jerolima. Kapela je sagrađena oko 1746., a poznata je po drvenom kipu Svetog Jeronima kojeg je napravio neki venecijanski kipar. Imanje u Frančeskiji u 15.st. bilo je u vlasništvu plemićke obitelji Appolonio iz Pirana. Obitelj Fonda je u 17. i 18.st. bila vlasnik i ove stancije u Frančeskiji. Godine 1883. vlasnik stancije u Frančeskiji postala je obitelj grofova De Toppo iz Kopra, koji su na imanju napravili tvornicu pluta. U Frančeskiji je u 19.st., kada je vlasnik imanja bio Antonio Parmeggiano, pronađen nadgrobni spomenik (stela) obitelji Ragonius koja je izgleda na ovom području imala posjed na prijelazu iz 1.st.p.n.e. u 1.stoljeće naše ere. Njihov nadgrobni spomenik se čuva u Muzeju grada Umaga.
Nema komentara:
Objavi komentar