U doba Austro – Ugarske, speleolozi su prvi puta uredili Šparožnu jamu za posjete turista. Danas u jamu možete ući isključivo sa speleolozima iz speleološke udruge „Estevela Kastav“. Šparožna jama nalazi se u Kastavskoj šumi. Jama je duža od pola kilometra, a duboka je 101 metar. U jami su brojni hodnici i dvorane, neke od dvorana visoke su do dvanaest metara. Legenda kaže da su nekad davno u šumi živjeli Hajdi i njihov kralj Rukan. Hajdi su bili sebični i zli, a Rukan i njegove kćeri bili su još i gori od njih. Hajdi su stalno sjekli šumu jer su se i usred ljeta u Rukanovom dvorcu palile sve peći i kamini. Noću je dvorac blještao u mraku jer su oko njega bile upaljene vatre. Osim što su uništavali šumu, kamenje iz okolice donosili su u dvorac kako bi dvorac bio što veći i što viši. Čak su promijenili i korito potoka tako da potok teče kraj dvorca, a tada je Rukan zabranio seljanima da dolaze na potok. Rukanove kćeri više nisu znale što bi željele jer sve su imale, pa im je na pamet pala nova ideja – željele su da im otac, Rukan, donese sunce.
Naravno, pohlepan Rukan odmah je prihvatio ideju i poslao sina, Šutana, da sa slugama posječe stotinu hrastova. Želio je podići dvorac visoko u zrak, da bude što bliže suncu. Šutan je, za razliku od oca, bio pametniji pa se usprotivio ovoj želji. No uzalud! Ispod šume je bilo selo, a u selu je živio Malik, šumski patuljak kojega su svi voljeli. Malik je bio veseo, dobroćudan, znao je puno priča o šumi i šumskim bićima. U selu je živjela i lijepa djevojka, Jana Bršljančeva. Onog dana kada je Šutan morao posjeći stotinu hrastova, Jana je otišla na potok oprati haljinu. Jana je nespretno stala na kamen, pala i haljinu je odnio potok. Šutan je ugledao haljinu u potoku, zajahao konja i ubrzo pronašao Janu. Umjesto da je prijavi ocu, Šutan se zaljubio. Njihov susret vidio je patuljak Malik i uživao je u sreći dvoje mladih ljudi. Taj susret vidjela je i vrana vještice iz Rukanovog dvorca, odletjela je odmah u dvorac i vijest je ubrzo stigla do Rukana. Rukan, ljut i pokvaren, dvoje mladih je zatvorio u tamnicu i nastavio hvatati sunce. Dvorac je bio sve viši i viši, ispleli su mrežu da ulove sunce. Kada su došli do sunca, preko sunca su bacili mrežu i počeli potezati mrežu. Nakon puno problema uspjeli su spustiti sunce. Tada je zavladao mrak i nastupila je kratkotrajna grozna tišina. Ubrzo je tišinu prekinuo glasan huk, tlo se počelo tresi i cijeli Rukanov dvorac, zajedno s Rukanom, vješticom, vranom, kćerima i Hajdima, upao je u jamu koju je ubrzo poplavila voda. Tako je nestao dvorac i svo zlo njegovih stanovnika, a nastala je Šparožna jama. Naravno, legenda kaže da se i danas na dnu jame vide ostaci Rukanovog dvorca. Mali Malik pomogao je Šutanu i Jani, koji su zadnji čas pobjegli iz dvorca i nastavili su živjeti sretno u selu s ostalim seljanima. Autor fotografije Šparožne jame je Ivan Glavaš iz Speleološke udruge Estavela.
Nema komentara:
Objavi komentar