Južnije od otoka Lošinja nalaze se tri mala otoka;
Ilovik, Sveti Petar i Kozjak. Morski kanal između Ilovika i Svetog Petra zaštićen je od bure i nevremena i oduvijek se koristio kao prirodna luka. Naravno, sve su ovo bili razlozi zašto je Mletačkoj
Republici ovaj prolaz bio važan. Kada su se intenzivirali napadi Uskoka
na mletačke brodove i posjede, Venecija je odlučila dodatno zaštititi morski kanal između ova dva otoka. Godine 1599. Nicola Donado obavještava Veneciju da
je na otočiću Sveti Petar ostavio šezdeset vojnika. Tada još nije bila
izgrađena utvrda pa je straža spavala u crkvi (vjerojatno u crkvi koja je
postojala u sklopu nekadašnjeg samostana benediktinaca). Donado je preporučio Veneciji da se na otočiću izgradi utvrda.
Ubrzo je započela gradnja utvrde. Filippo Pasqualigo
je već krajem 1602. izvijestio Veneciju da je utvrda sagrađena i da je njezina
gradnja koštala manje od 1.500 dukata. Cijeli kompleks
imao je pravokutni oblik i bio je zaštićen vanjskim zidom. U sklopu utvrde sagrađena
je trokatna kula. Na najvišem katu bili su topovi, a na prvom katu živjeli su
stražari. U dvorištu je bila stambena zgrada za kapetana luke. Vjerojatno je
ista osoba obnašala i ulogu zapovjednika utvrde. Nakon sloma Mletačke Republike 1797. godine, cijelo
ovo područje potpalo je pod Austriju. Tada je Austrija naložila izmjere svih
kula koje su ostale nakon Mlečana. Jednoj takvoj izmjeri, koju je učinio Antonio
Filippini 1799. godine, možemo zahvaliti dobro poznavanje nekadašnjeg izgleda
utvrde. Danas su od utvrde sačuvani samo zid uz obalu, dio
kule i ruševine.
Nema komentara:
Objavi komentar