Brijuni – živa voda

Zbog razvoja turizma na otoku početkom 20.st. Kupelwieser je morao riješiti veliki problem, nedovoljnu količinu vode na otoku. Tada su na Velom Brijunu postojale samo cisterne za vodu. U sušnim razdobljima problem s vodom bio bi još veći. Ubrzo je započelo polaganje cijevi u moru između Fažane i Velog Brijuna. Ovime se vodoopskrba otoka znatno poboljšala. Otok je imao vodoinstalatera – ronioca. Naime, često bi sidra brodova ili rđa na cijevima doveli do pucanja cijevi. Održavanje ovakvog vodovoda bilo je izuzetno skupo. Dok se kvar nije uklonio, voda se dopremala na otok brodom Brijuni II. 

U razdoblju od 1951. do 1953. na Brijunima su se provodila hidrogeološka istraživanja. Na livadi „Živa voda“ otkrivena je izvorska voda na dubini od 251 metar. Bušotina prolazi kroz sedam metara crljenice i 244 metara vapnenca. Spomen obilježje posvećeno crpljenju vode na otoku postavljeno je na mjesto bušotine 1956. godine, a osmislio ga je arhitekt Aleksandar Freudenreich (1892-1974). Brončana skulptura Frana Kršinića (1897-1982) koja prikazuje ženu s mijehom simbolizira nestašicu vode u prošlosti. Iznad bušotine postavljena je staklena piramida, koja, naravno, simbolizira moderno tehničko postignuće kojim je riješen problem nestašice vode na otoku.