Marčana

Marčana je dobila ime po rimskim veleposjednicima iz obitelji Marcia, koji su ovdje imali veliki posjed. U antici je cijelo područje bilo gusto naseljeno pa je pronađeno niz ostataka antičke arhitekture i nekoliko djelomično sačuvanih antičkih grobova. Područje je bilo naseljeno i u prapovijesti (špilja kraj Ljubićeve Stancije i brežuljak Ovčjak na kojem se nalazila prapovijesna gradina). Prvi pisani dokument koji spominje Marčanu datira iz 1243. godine, a potpisali su ga Andreas de Marzana i Ioannes de Marzana. U Marčani su dvije crkve: župna crkva Sv. Petra i Pavla (na fotografiji) i crkvica Svetog Antuna Padovanskog. Župna crkva se nalazi na groblju, sagrađena je u 15.st., a zvonik je iz sredine 19.st. Prije nje, na istoj lokaciji postojala je crkva iz 9.st. 

U srednjem vijeku epidemije su drastično smanjile broj stanovnika ovog područja. Zbog toga je Venecija, kao i u drugim dijelovima Istre pod njezinom vlašću, u nekoliko navrata pokušavala naseliti nove stanovnike, ljude koji su pred nedaćama bježali iz drugih krajeva ili i iz drugih zemalja. U 16.st. ovdje se doselilo niz ljudi iz Grčke, predvođenih Nicolom Caligom. Oni su se, između Medulina i Marčane, odlučili upravo za Marčanu. Novim stanovnicima je obećano slobodno korištenje šuma i polja u okolici. Ovom povlasticom nije bilo zadovoljno niz ljudi s ovog područja pa je, zbog učestalih svađa, doseljavanje Grka završilo neuspjehom. Znatno uspješnije je bilo naseljavanje ljudi koji su stigli iz Dalmacije. Zgrada u kojoj je danas općina sagrađena je 1890. i u njoj je bila škola. Do škole je, 1893. godine, dovršena velika gradska šterna.