Krk – dojmovi posjetioca u prošlosti

Do danas je sačuvano niz zapisa o dojmovima nekadašnjih posjetioca otoka Krka. Godine 1554. providur Maphei Girardo podnio je izvještaj Veneciji u kojem je nahvalio ljude s Krka. Osim pohvala, Girardo je izvijestio Veneciju da ljudi na Krku konzumiraju previše vina što ih dovodi u različite nezgodne situacije. Alberto Fortis (1741-1803) je bio augustinac koji je napustio svećeničku službu i putovao po Europi. Godine 1778. objavljen je njegov putopis „Put po Dalmaciji“ u kojem se spominje i otok Krk. Fortis piše da je u Dobrinju (na fotografiji) puno svećenika, uostalom kao i na cijelom otoku Krku, ali su ovi u Dobrinju siromašni kao crkveni miševi. Zbog toga rade kao bačvari, postolari... Doduše, čitajući njegov osvrt na svećenike, očito nisu radili baš 24 sata na dan. Naime, Fortis se raspisao o njihovom nemoralu. Zapisao je da je nekoliko svećenika optuženo za razdjevičenje pa su morali platiti kaznu. Fortis je zabilježio priču da je jedan svećenik došao platiti kaznu od 50 paolija. Kada je izbrojao točan iznos nastavio je brojati i dalje i izjavio da je to unaprijed plaćena kazna za iduće razdjevičenje. 

Nekoliko je „turista“ pisalo o jakoj buri, ali i o problemima kada su iz jednog mjesta na otoku morali otputovati u drugo mjesto. Spominjali su konačišta s prljavim krevetima prepunih stjenica. Francuz Carlo Yriarte (1832-1898) zapisao je da ga je jedna siromašna žena iz Puntarskog zaljeva željela ugostiti ponudivši mu masline u ulju. Kako je bio stranac, žena ga je željela impresionirati pa je na masline posipala šećer. Za nju je šećer bio skupocjen dodatak i dokaz koliko joj je gost bio važan. Vjerojatno je Yriarte pamtio ovu „deliciju“ cijeli život. U gradu Krku Ivan Huić (1850-1921) zamijetio je da usred dana momci i muževi planduju i trate vrijeme igrom. Huić je pohvalio Punat, zamijetivši da se veliki broj djece iz Punta školuje u Krku. Zapisao je da je ovo školovanje rezultat sudske parnice o zemljištima oko kojih su se parničili krčka biskupija i Punat. Sudski procesom je odlučeno da prihod sa zemljišta bude namijenjen školovanju djece. Cubish je pak, 1874., zapisao da je općina Vrh na Krku, mada je tek nekoliko kilometara udaljena od grada Krka, najsiromašnija općina. Stanovnici Vrha su bili poznati po krađama, a žene po samoubojstvima. Podatke koje sam spomenula, ali i puno više toga o otoku Krku možete pronaći u knjizi „Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka“ (Alan Žic – Teklin).