U doba kada je Istra bila podijeljena na mletački i
austrijski dio, Brseč je bio krajnja južna točka austrijskog dijela Istre. Već je obližnji
Plomin pripadao Veneciji. Naravno da je u takvim prilikama obrana Brseča bila
izuzetno važna. Precizni podaci nisu poznati no vjeruje se da je kaštel u
Brseču sagrađen u 14.st., a tek negdje tijekom 15.st. oko kaštela se postepeno
počeo razvijati gradić. Mada je Brseč stradao u Uskočkom ratu, očito je brzo
obnovljen. Naime, izgled Brseča u 17.st. zabilježen je na Trostovom bakrorezu
(knjiga Johanna Weicharda Valvasora iz 1679. godine). Na bakrorezu se vide
obnovljene zidine, kaštel i dvije kule, od kojih se jedna nalazila uz kaštel. U
kaštelu je boravio namjesnik Pazinske grofovije, a ispod njega bili su vrtovi u
kojima su stanovnici uzgajali ono što im je bilo neophodno za život.
Tijekom 18.st. mijenjaju se političke prilike pa mahom
zidine i kule prestaju imati neku veću važnost. Tada se i u Brseču prestaju
obnavljati zidine. Ubrzo se na temeljima zidina počinju graditi kuće. U drugoj
polovici 19.st. ruševan kaštel kupili su brat i otac književnika Eugena
Kumičića (Brseč, 11. siječnja 1850. – Zagreb, 13. svibnja 1904.). Oni su
srušili kaštel i na njegovim temeljima sagradili kuću. Od nekadašnje zaštite
grada sačuvana je samo jedna kula koja je današnji zvonik župne crkve. Od
kaštela je do danas sačuvana samo gospodarska zgrada, kašća, u kojoj se
prikupljala desetina. Zidine koje su štitile grad najvećim dijelom danas ne
postoje, vide se tek mjestimično, a najbolje sačuvan dio zidina možete vidjeti iza
župne crkve.
Nema komentara:
Objavi komentar