Pula - Nando Bote

Tko je živio u Puli u prvoj polovini 20.st. znao je, naravno, sve tračeve o tadašnjim velikim „facama“, no znao je i tko je Nando Bote. Nando nije bio, barem ne u tom smislu, „faca“. Bio je to krupan, zabavan, glasan i veseo čovjek mada u njegovom životu baš i nije bilo veselja. Skoro svaki dan viđali su ga na tržnici i u okolnim uličicama. Nije se Nando prezivao Bote, Bote je bio nadimak koji je i sam govorio o Nandovom načinu života (na talijanskom „la botte“ znači „bačva“). Nando je volio dobro pojesti, ali, još više od toga, volio je dobro popiti. Nando je bio limar, i to, sudeći po pričama tadašnjih stanovnika Pule, bio je vrlo vješt limar, no nikada se nije pretrgao od posla. Radio je onoliko koliko bi procijenio da mu je potrebno za hranu i vino. Često je ova njegova procjena bila pogrešna jer je gotovo uvijek bio bez novaca. Kada je Nando popravljao oluk na jednoj kući u Ciscuttijevoj ulici pao je s krova na pločnik i ostao nepomično ležati. Prolaznici su pomislili da je mrtav no tada je Nando otvorio jedno oko. Ljudi su počeli vikati; „Živ je, živ, brzo donesite vode“. Čuvši za vodu, Nando je istog trena pitao; „S koje visine čovjek mora pasti pa da mu, umjesto vode, donesete vino?“ 

Za Nanda su svi pričali da pije samo vino i da ne bi popio ni kap vode. I ovdje ih je Nando iznenadio. Jednog dana Pulom se proširila vijest da je Nando viđen kako pije vodu na javnoj špini kraj tržnice. Naravno, očevici ovog čuda neviđenog odmah su to komentirali no Nando im je istog trena uzvratio izjavom da mora oprati bačvu (misleći pritom na njegovu „unutarnju bačvu“ za vino). Jednog dana Nando je osvanuo u tratoriji čiji je vlasnik bio Bepi Depicolzuane. Nando je naručio jelo i pola litre vina, no kako je i Bepi naravno znao sve o Nandu nije vjerovao da Nando može platiti račun. Tada je Nando stavio ruku u džep i zazveckao s puno „kovanica“. Naravno, dobio je sve što je naručio. Ubrzo je Nando naručio još vina. Bepi je ponovno pitao Nanda ima li dovoljno novaca, pa je i opet Nando stavio ruku u džep i zazveckao s „kovanicama“. Tako je Nando dobio još vina. Na koncu, kada je stigao račun, Nando je iz džepa izvadio masu kamenčića, stakalaca i komadića lima koji su do tada „imitirali“ zvuk kovanica. Dok se Bepi snašao, Nando je već otrčao iz tratorije. Nanda su jednog dana pronašli mrtvog u bunkeru u Šijani. Tko god je očekivao da je Nando umrlo od ciroze jetre, prevario se. Jadan Nando, umro je sam i to od tuberkuloze. Ubrzo se pročulo gradom da je obdukcija pokazala da je Nandova jetra bila savršeno zdrava. I tako je Nando još jednom iznenadio stanovnike Pule. Ukoliko želite istinski osjetiti atmosferu nekadašnje Pule, preporučujem vam „Pulske štorije“ na Facebook-u. Ovdje ćete pronaći niz ovakvih originalnih priča iz života grada Pule. Staru razglednicu Pule iz 1913. godine preuzela sam sa stranica "Virtualna zavičajna zbirka".