Pomer – Šćuza

Zamislite da ste ribar, sjedite na suhom i gledate kako vam se puni ribarska mreža. Takav ribolov je omogućavala Šćuza. Šćuza je uvala između Premanturske ceste i poluotoka na kojem se nalazi Pomer. Naziv Šćuza nastao je od talijanske riječi chiudere odnosno chiusa (zatvoriti) jer uvalu zatvara 300 metara dugačka vijugava stazica građena tehnikom suhozida. Gornji dio staze sada je ravan, betoniran je u doba Austrije početkom 20.st. Stazom možete doći s jedne obale uvale na drugu. Ako prilikom šetnje razmišljate zašto graditelji nisu napravili ravnu stazu, onda se sjetite da ovako vijugavu stazicu valovi mogu znatno manje oštetiti no da je ona posve ravna. Šćuza je, sudeći po starim dokumentima, još od 16.st. bila ribogojilište, a pripadala je Pulskoj biskupiji. Uostalom tada je niz uvala pogodnih za uzgoj ribe i ribolov bilo u vlasništvu crkve koja je naplaćivala pravo na ribolov. 

Pulska biskupija ukinuta je 1828. Tada je vlasnik Šćuze postala župa u Pomeru, a 1963. uvala je nacionalizirana. Priča o uzgoju riba i ribolovu u Šćuzi još je interesantnija kada shvatite princip. Voda u Šćuzi je bočata jer je u uvali niz izvora. Već je time pogodna za mriještenje riba, sipa i uzgoj školjaka. Staza koja premošćuje uvalu ima dvoje „vratašaca“ (korente) u moru. Njima bi se regulirao ulaz i izlaz ribe iz uvale. Kada bi more bilo toplo uvala je bila prepuna ribe, a kada bi se rashladilo riba je nastojala otići iz uvale u dubinu. Tada su ova vratašca postala vrlo važna. Kod masovnijeg napuštanja uvale, na oba vratašca stavila bi se mreža i riba bi, umjesto u dubljem moru, direktno uplivala u mrežu. Okna mreža bila su dovoljno velika da poštede manju ribu od ulova, no onoj većoj nije bilo spasa. Ovo je bio najčešći način kako se lovila riba u Šćuzi. Neki su ribari, u gumenim „čizmama“ do pojasa, satima stajali u uvali i lovili manju ribu. Ribnjak bi se zatvarao na dan Svetog Mihovila, 29. rujna, a otvarao u ožujku.