Kada je krajem 15.st. izumrla stoljećima moćna obitelj Castropola, vlasnik jednog dijela posjeda u Svetvinčentu postala je važna (i bogata) mletačka obitelj Morosini. Obitelj Morosini dala je kroz povijest nekoliko duždeva, kardinala, biskupa, podestata, kraljica. Za vrijeme Paola Morosinija, počevši od 1467., započeo je daljnji razvoj kaštela. Na neki način je tvorac Svetvinčenta njegov sin Marko. Marko je dodatno povećao kaštel, ali i cijeloj okolici dao urbanu notu, planski razvijajući naselje oko dvorca. Naravno, i njegovi nasljednici su povećavali i uljepšavali i kaštel i samo naselje oko njega. Cijelo to vrijeme trajala je i pravna borba za vlasništvo nad kaštelom, a u njoj su sudjelovali i porečki biskup i nekoliko obitelji među kojima je čak bila i obitelj Frankopan. Ova pravna trakavica završila je 1524. kada papa Klement VII potvrđuje vlasništvo obitelji Morosini nad cijelim imanjem. Ono što je u to doba bila rijetkost, papa je omogućio obitelji Morosini i nasljeđivanje po ženskoj liniji. Godine 1560. petnaestogodišnja Morosina Morosini (1545-1614) udala se za Marina Grimania, a njezina sestra Angela za Marinovog brata Almora Grimanija iz obitelji Grimani (Grimani di San Luca).
Naravno, i obitelj Grimani je bila stara i moćna mletačka obitelj. Upravo je Marino Grimani, suprug Morosine, obnovio kaštel nakon požara 1589. i tada je kaštel poprimio današnji oblik. Kaštel je tada obnovljen po nacrtima venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne. Marino Grimani je postao mletački dužd 1595. godine. Dvije godine kasnije Venecija je doživjela najsjajniju krunidbu jedne duždevke u povijesti Mletačke Republike. Naime, u svibnju 1597. u Veneciji Morosina je u dvodnevnoj svečanoj proslavi proglašena duždevkom. Cijela svečanost je bila toliko raskošna i svečana da su je vjerojatno pamtile generacije stanovnika Venecije; od procesije gondola, svečanih primanja za velike face toga doba pa sve do čina kada je papin izaslanik Morosini uručio Zlatnu ružu kao poklon od pape. Mada u sjeni njezinog supruga, naravno u skladu s običajima toga vremena, Morosina je ipak za sobom ostavila trag. Nakon smrti supruga nije otišla u samostan (kako je tada bio običaj) već se bavila dobročinstvima, obnovom crkve Svetog Sebastiana koju je sama financirala, podrškom izrade čipki na otoku Buranu u venecijanskoj laguni. Kada posjetite dvorac u Svetvinčentu možete pogledati „razgovor“ između duždevke Morosine, njezinog supruga dužda Grimania (uprizorenje ovog razgovora je na fotografiji) i kapetana koji je u dvorcu u Svetvinčentu zastupao njihove interese. Ovaj razgovor je nastao na temelju pisama pronađenih u arhivi u Veneciji i vjerno dočarava ne samo tadašnja zbivanja i interese obitelji nego i način ophođenja kapetana prema duždu i duždevki. U razgovoru se spominje čak i jedno ubojstvo u okolici Svetvinčenta, ali i cijene sira.
Nema komentara:
Objavi komentar