Često kada dođem na Brijune prošećem do obiteljskog mauzoleja obitelji Kupelwieser (Kupelwieserov mir). Tamo su pokopani Marie Kupelwieser, supruga od Paula Kupelwiesera (umrla 1915.) i njegov sin Karl koji je počinio samoubojstvo 1930. godine. Paul Kupelwieser kupio je Brijune kada je imao pedeset godina, 1893. godine. Tijekom dvadesetak godina od otočja je napravio okupljalište tadašnje elite. Toliko vremena, truda, novaca i ljubavi uložio je u Brijune da je sagradio mauzolej i želio da supruga i on budu pokopani upravo ovdje, na otoku Veli Brijun. Krajem 1918. Paul Kupelwieser je bio u Srbiji u potrazi za mineralima (vjerojatno zlatom). Upravo je ovdje saznao da je završio Prvi svjetski rat te da se raspala tadašnja država, Austro-Ugarska. Na ovom putovanju se teško razbolio te je nekoliko mjeseci proveo u bolnici. Na koncu je umro u Beču 20. ožujka 1919. godine.
Dio njegove obitelji u trenutku njegove smrti boravio je na Brijunima, u vili Kupelwieser (sada vila Zagorka, na žalost vila nije obnovljena). Sahrana Paula Kupelwiesera održala se 24. ožujka 1919. u 15.00 sati na središnjem groblju u Beču, a pokopan je pod arkadama groblja. Čak je i na osmrtnici bilo napisano da je riječ o privremenom ukopu jer je obitelj željela ostvariti želju Paula Kupelwiesera i naknadno ga pokopati u obiteljskom mauzoleju na otoku Veli Brijun. Već su ratne godine dovele hotele na Brijunima u nezavidan financijski položaj. Nakon rata dodatno je život zakomplicirala vlast Italije i Mussolinia, pa je sin Karl nastojao prilagoditi poslovanje Brijuna posve novim okolnostima. Zbog takvog pritiska i nekoliko loših poslovnih Karl Kupelwieser je počinio samoubojstvo 1930. te je pokopan u grobnicu u obiteljskom mauzoleju Kupelwieserov mir, do groba njegove majke. Karlova smrt značila je i definitivan završetak „ere“ obitelji Kupelwieser na Brijunima. I danas je grob Paula Kupelwiesera u Beču pod arkadama, onaj koji je trebao biti tek privremen, ali je ime Brijuna navedeno na nadgrobnom spomeniku.
Nema komentara:
Objavi komentar