Završje – Stancija Silić

Kada iz doline rijeke Mirne krenete prema Završju neka vam ne promakne brežuljak Sveti Petuj (Sveti Pelagije). Na brežuljku se nekada nalazila prapovijesna gradina, a danas ćete vidjeti jednu interesantnu, no na žalost napuštenu, stanciju. To je Stancija Silić (ili Stancija Petuj). Stancija je sagrađena u 19.st., a napuštena je već sedamdesetak godina. Između lijevog i desnog krila zgrade nalazi se niži dio kompleksa s prolazom kroz koji su u prošlosti u stanciju ulazile zaprege. Istodobno, ovaj niži dio dijeli kompleks na dva dijela, jedan dio je bio stambeni, a drugi dio je bio štala sa sjenikom. Upravo zbog štale Stancija Silić je proglašena kulturnim dobrom. Naime, kod gradnje ovog kompleksa u 19.st. nekadašnja crkva Svetog Pelagija (prestala se koristili u 18.st.) adaptirana je i postala je štala. Pritom su posve sačuvana tri zida crkve, samo je stražnji zid bio srušen pa zazidan ponovno kako bi dimenzije štale postale iste kao i dimenzije stambenog dijela. 

Na tri sačuvana zida crkve (štale) otkriveni su fragmenti fresaka naslikanih u 14. stoljeću. Kako bi se spriječilo daljnje propadanje, ostaci fresaka su pažljivo skinuti sa zidova, restaurirani i danas se nalaze u Bujama u župnom uredu. U 17.st. biskup Tommasini zapisao je legendu o Svetom Pelagiju. Po ovoj legendi, Pelagije je bio član bogate kršćanske obitelji iz Novigrada. Prije usvajanja Milanskog edikta (usvojen 313. godine čime prestaje progon kršćana) u Novigrad je došao rimski prefekt za Istru Evilarije koji se svirepo obračunavao s vjernicima. Pelagije je tada obilazio tamnice prepune zatočenih kršćana i bodrio ih. Valjda je i Pelagiju „puknuo film“ pa je jednog dana otišao do Evilarija i napao ga zbog mnogoboštva i zbog mučenja nevinih ljudi. Time je Pelagije Evilariju otkrio da je i sam kršćanin zbog čega su ga mučili na razne načine no niti jedna gadost koju su radili Pelagiju nije na njemu ostavila traga. Tada je Evilarije osudio Pelagija na smrt dekapitacijom što je i učinjeno izvan gradskih zidina Novigrada.