Brijuni – trijada hramova

Vlasnici raskošne vile u uvali Verige imali su na raspolaganju doista sve što su mogli poželjeti; terme s palestrom (vježbalište), predivno uređene terasaste vrtove, maslinik, portik (natkriveni trijem) koji je išao duž uvale. Imali su i tri manja hrama (trijada hramova) u dnu uvale Verige, vrlo blizu vile. Najbliže vili nalazio se Neptunov hram, ne zna se kojem je božanstvu bio posvećen hram u sredini, a treći hram (na prvoj fotografiji, danas najbolje sačuvan) bio je Venerin hram. Neptunov hram i Venerin hram bili su na istoj udaljenosti od obale, dok je srednji hram bio uvučeniji na kopno. 

Hramovi su bili povezani trijemom sa stupovima. Na drugoj fotografiji je idejna rekonstrukcija hramova koju je 1905. napravio Anton Gnirs. Svaki hram je bio sagrađen na postamentu pa je do hramova vodilo nekoliko stepenica. Na pročeljima su se nalazila četiri stupa. Iza hramova, na kopnenoj strani (ne vidi se na idejnoj rekonstrukciji) nalazio se portik kojim se iz vile moglo doći do svakog hrama. Danas su na pročelju Venerina hrama dva stupa, oba konzervirana te ostavljena na izvornoj lokaciji. Jedan stup je samo djelomično sačuvan, drugi je potpuno sačuvan i na vrhu ima korintski kapitel. Do hrama je vodilo devet stepenica. Isti broj stepenica vodio je do Neptunovog hrama. Srednji hram je bio udaljeniji od mora, na blagoj povišenju pa su do njega vodile tri stepenice. Krajem 20. stoljeća arheolozi su otkrili ostatke male kružne građevine iza hramova. Nagađa se da je to mogao biti mauzolej nekog od bogatih vlasnika vile ili paviljon ili neki maleni hram koji je postojao prije no što su sagrađena ova tri hrama.

Zgrade vrlo blizu Venerinog hrama (ostaci se vide na prvoj fotografiji) ponajviše su koristili svećenici iz hramova. Pretpostavlja se da su hramovi sagrađenih oko 40.g.n.e. kada je vlasnik cijelog ovog imanja bio Gaj Lekanije Bas, vlasnik velike radionice amfora u Fažani. Kada je krajem 4.st. kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva, tri hrama u uvali Verige postali su poganski hramovi. Vjerojatno su zato oni bili prvi „razgrađeni“ pa je građevinski materijal iz hramova korišten za gradnju drugih zdanja na otoku. Većinu podataka o trijadi hramova kao i idejnu rekonstrukciju hramova (Anton Gnirs) pronašla sam u knjizi „Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština“ autorica Vlaste Begović i Ivančice Schrunk.