Vodnjan – lavovi na Komunalnoj palači

Mletački lav (lav Svetog Marka) je bio simbol Mletačke Republike pa ga je Venecija s ponosom postavljala po gradovima koji su bili pod njezinom vlašću. Kako su se mijenjala vremena (i države) tako su se i mletački lavovi skidali s pročelja ili pak vraćali na pročelja, bili povodom za svađe, sudske procese... Na blogu sam već spomenula nekoliko različitih dogodovština s mletačkim lavom. Najstariji je primjer iz Labina (1633. godina) koji je doveo do prave istrage i sudskog procesa. U vrijeme sajma, kada je Labin bio prepun ljudi, netko je sastrugao oči mletačkog lava koji je bio naslikan na zidu nekadašnje gradske lože. Naravno, ovaj čin je Venecija doživjela kao izravan napad na tadašnju državu. Temeljita istraga otkrila je krivca, i, ako mu je za vjerovati, nije imao namjeru omalovažiti Veneciju. Naime, Majcan, trgovac iz Rijeke, pisao je neki račun prislonivši papir na zid, taman tamo gdje je na zidu bio naslikan mletački lav. Tada je procurila tinta kroz papir na zid i prekrila jedno oko lava. Majcan, solidno pod utjecajem alkohola, želio je sastrugati tintu, pa je sastrugao i tintu i oko, i onda je, valjda simetrije radi, sastrugao i drugo lavlje oko.

Interesantna je priča i o mletačkom lavu kojega možete vidjeti u gradskoj loži u Oprtlju. Ovaj kameni reljef nekada se nalazio na pročelju gradske vijećnice (zgrada vijećnice više ne postoji). Pokušaj uništenja mletačkog lava datira iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, nema toliko veze s Mletačkom Republikom već s natpisom koji je bio uklesan ispod lava, a veličao je fašističku Italiju. Pokušaj da se kameni lav uništi rezultirao je samo oštećenjem lavljeg repa.

I otok Krk ima niz dogodovština zbog mletačkog lava. Dvadesetih godina 20. stoljeća, kada se još nije znalo hoće li otok Krk potpasti pod Italiju, već i sam pogled na mletačkog lava Hrvatima je dizao tlak, dok je manjinsko talijansko stanovništvo lava od milja zvalo – maca. Naravno, nije trebalo dugo da lav stvarno i postane „maca“; u noćnim satima Hrvati su često mletačke lavove skidali sa zidova i, u inat Talijanima, umjesto lava bi na zid zakačili crtež mace. Dana 25. travnja 1921. Krk je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovime je privremeno (u idućih 20 godina) rat simbolima završio, sve do 1941. kada je Krk opet postao dio Italije, a Mussolinijeva politika je ponovno vraćala mletačke lavove na pročelja.

Sada je najbolje vratiti se na priču iz Vodnjana. Mada zgrada Komunalne palače (na fotografijama) djeluje puno starije, zgrada je dovršena 1911. godine. Sličnost sa starim venecijanskim palačama naravno nije slučajna, graditelji su željeli da se palača uklopi u vodnjansku arhitekturu. Priča se da je pri završetku palače talijansko stanovništvo Vodnjana željelo na pročelje staviti letačkog lava. Tadašnja država (Austro-Ugarska) naravno nije bila ovime oduševljena. Tada su se Talijani dosjetili nečeg drugog, ako već ne može na zgradi biti reljef mletačkog lava mogu biti lavlje glave. I tako su lavlje glave postale kameni nosači za prozore i prozorske klupčice. I ovu zgodnu priču pronašla sam na Pulskim štorijama (Facebook).