Već sam na blogu spomenula crkvu na Rtu Annunziata (uvala Čikat) i običaj lošinjskih pomoraca da, kada isplove iz luke zastanu na ovom rtu i odu se pomoliti u crkvu za sretnu plovidbu. U crkvu su dolazile i njihove supruge, djeca, s istom željom – da se njihovi voljeni sretno vrate kući. Bili su to tužni rastanci jer su plovidbe trajale dugo, a uvijek su postojali neizvjesnost i strah da se možda vide posljednji put. Godine 2022. na istom mjestu gdje su žene i djeca mahali i opraštali se s njihovim pomorcima postavljena je skulptura „Addio“ akademske kiparice Zvonimire Obad. Skulptura je posvećena Mariji Stuparić, supruzi pomorca Aldebranda Petrine (Veli Lošinj 1842. – Iquique 1906.). Skulptura prikazuje Mariju s nošnjom koja vijori na vjetru i rupčićem kojim maše suprugu. Čak su na rupčiću njezini inicijali.
Marija i Aldebrand imali su četvero djece, dva sina su se čak rodila na brodu jer je Marija ponekad odlazila na plovidbu sa suprugom. U 32 godine braka, Aldebrand je samo 13 mjeseci proveo kod kuće, u Velom Lošinju, sve ostalo vrijeme proveo je na jedrenjacima i na parobrodima. Kakav li je to samo bio kapetan! Sa samo 24 godine postao je kapetan pa je bio i najmlađi kapetan s Lošinja. Kao kapetan parobroda „Contessa Hilda“ 1902. postigao je do tada nezamislivu brzinu plovidbe. Na posljednjoj plovidbi za Čile 1906. s istim je parobrodom postigao rekord; od Jadrana do Čilea brod je stigao za 94 dana. Kapetan Petrina je umro na tom parobrodu 1906. od infarkta. Parobrod se nalazio pred lukom Iquique i tamo je pokopan.
Nema komentara:
Objavi komentar