Nekadašnje groblje u Lovranu imalo je tri crkvice no do danas je sačuvana jedino crkvica Svetog Trojstva. Povećanjem broj stanovnika i razvojem turizma ovo groblje je postalo premaleno. Tada je započeo poprilično buran i dugotrajan proces za odabir lokacije za novo lovransko groblje. Grad je predložio da novo groblje bude na predjelu Lokva. Mnogi su se pobunili protiv ovog prijedloga; ljudi su tamo imali čestice koje su željeli dobro prodati za gradnju vila dok velikim investitorima lokacija nije odgovarala zbog gradnje turističkih objekata. Čak je bila organizirana i peticija protiv gradnje groblja na ovoj lokaciji. Sve ove komplikacije trajale su godinama pa je proces koji je započeo krajem 19. stoljeća rezultirao odlukom da se staro groblje zatvori 16. ožujka 1903. i ipak sagradi novo groblje na Lokvi.
Odluka je donesena 1903. no to nije bio kraj ove rasprave jer je odluka o zatvaranju starog groblja povučena i sve je odgođeno. Tek u listopadu 1904. tadašnji gradonačelnik Ferdinando de Persich potpisao je definitivnu odluku da će se novo groblje (ipak) graditi na predjelu Lokva. Godine 1906. grad je raspisao natječaj na kojeg su se javile dvije građevinske tvrtke: Građevinsko inženjersko poduzeće „Wolf & Lindauer“ iz Opatije i graditeljsko poduzeće Josefa von Strobacha iz Lovrana. Njihovi prijedlozi nisu prihvaćeni te se 1908. godine prihvaća prijedlog arhitekta Giovannija Rubinicha. Iduće godine Rubinich predlaže da graditeljske radove izvede Attilio Maguolo. I tek je tada započela gradnja novog groblja i grobljanske crkve. Na groblje se ulazi kroz tripartitni ulaz (mješavina secesije i romanike), također djelo arhitekta Giovannija Rubinicha. Prvi grob na novom groblju je grob general majora Carla de Schmelzea (umro 1888.) i njegove supruge Francesce de Höniger koji su 1912. ekshumirani sa starog groblja.
Nema komentara:
Objavi komentar