Najstariji ostaci pronađeni na Brijunima datiraju iz neolitika (3000 godina pr.n.e.). Prve gradine su nastale u 17.st.pr.n.e. Do danas su na Brijunima otkriveni ostaci pet prapovijesnih gradina. U doba starog Rima, rimski trgovci žale se Senatu na mnogobrojne napade gusara na njihove brodove. Glavni krivci na sjevernom Jadranu bili su Histri. Zbog toga je došlo do rata između Histra i Rimljana. U ratu su Histri definitivno pobijeđeni kada je Rim osvojio histarski grad Nezakcij. Ovime u Istri započinje vladavina Rima. Kao i po cijeloj Istri, a pogotovo uz obalu, Rimljani su naselili i Brijune, proveli su parcelaciju, gradili vile, naselja... Tada je nastala i raskošna vila u uvali Verige (prva fotografija) čiji se ostaci vide i danas. Naziv Verige nastao je zbog veriga (lanca) koji je u antici štitio luku od ulaska nepoželjnih "gostiju".
Opadanjem političke moći Rimskog carstva u 4. i 5.st. započelo je razdoblje prevlasti niza barbarskih vođa, a Brijuni su postali idealni za bijeg dobrostojećih obitelji iz oslabljenog Rimskog carstva. Oni su se uglavnom naselili u uvali Dobrika gdje je nastao mali grad koji je bio zaštićen obrambenim zidinama. Tako je nastao Kastrum kojega morate posjetiti. U bizantskom razdoblju Brijuni djelomično propadaju. Dolaskom benediktinaca na Brijune započela je faza obnove i blagostanja (ponajviše zbog solane u uvali Soline, te rada niza kamenoloma). Godine 1312. zamro je život na Brijunima zbog kuge. Godine 1331. gospodari Brijuna (i Pule) postali su Mlečani i njihova je vlast trajala do pada Mletačke Republike 1807. Napoleon je tada dao zadatak Marmontu da izradi kartu Brijuna, a potom i da se obnove zapušteni dijelovi Brijuna, pogotovo unutrašnjost otoka. Naravno, propašću Napoleonovog carstva propala je i zamisao o obnovi pa su Brijuni ostali zapušteni i malarični. Godine 1893. obitelj Franghini (tadašnji vlasnici otočja) preselila se u Lisabon, a Brijune su (za 48.000 forinti) prodali tršćanskom industrijalcu Vildiju. Iste je godine Vildi prodao Brijune Paulu Kupelwieseru za 75.000 forinti. Tada je započela slavna Kupewieserova faza. Nakon kupnje prvi korak bio je - zapošljavanje Alojza Čufara, šumarskog stručnjaka iz Labina koji se ubrzo preselio na Brijune s obitelji i započeo s radovima: krčilo se zemljište, podizali vinogradi, pašnjaci, gradilo se novo pristanište, nove staje i podrumi. Počela je proizvodnja kasnije poznatog "carskog sira", a i brijunska vina postala su poznata u Europi. Prvi su gosti na Brijune stigli 1896. Osim toga, započela su arheološka istraživanja.
Za daljnji razvoj turizma i ostvarenje vizije Kupelwiesera postojala je velika prepreka - malarija (od malarije su oboljeli i Kupelwieser i Čufar). U to je vrijeme Koch planirao započeti studijsko suzbijanje malarije u Toscani, ali je na poziv Kupelwiesera nekoliko njegovih istraživača stiglo na Brijune. U Muzeju na Brijunima piše da su večeri na Brijunima proveli ubijajući komarce i stavljajući ih na predmetno stakalce. Uvidjeli su da se velika većina komaraca pokazala uzročnicima malarije. Tim stručnjaka ostao je na Brijunima nekoliko godina. Uspjeli su iskorijeniti malariju i pomagali su ljudima na Brijunima i u okolici da ozdrave. Tada je započela izgradnja. Već 1903. počela je gradnja vodovoda i 4 nova hotela (do tada je postojao samo mali hotel Brioni sa 14 soba). Napravljeno je i kupalište Saluga, a izgrađen je i prvi bazen s toplom morskom vodom (prvi takav bazen na Jadranu, na žalost danas nije u funkciji). Početkom 20.st. oko luke je sagrađen pravi mali grad koji se sastojao od hotela i kuća (druga fotografija). Većina tih zgrada srušena je u bombardiranju krajem 2. svjetskog rata. Osim hotela elitni gosti na Brijunima mogli su igrati polo, golf, tenis, mogli su jahati, voziti bicikle, plesati, slušati koncerte… Sin vlasnika u Beču bio je zadužen za promociju otočja, ali i prodaju brijunskih proizvoda. Drugi sin Karl ostao je s ocem na Brijunima i pomagao ocu. Brijuni su postali povezani s ostatkom svijeta svim mogućim prijevoznim sredstvima. Samo desetak godina nakon kupnje Brijuna za 75.000 forinti, njihova je vrijednost bila procijenjena na 70 milijuna forinti. Kupelwieser je bio perfekcionist, u svakom segmentu nastojao je biti inovativan, kao i gostima pružati vrhunske sadržaje. Tako je na Brijunima otvoren zoološki vrt, u brod Brioni III bio je ugrađen prvi dizel motor (brod je povezivao Fažanu s Brijunima). U 76. godini Kupelwieser je umro (1919. godine). Njegov je rad nastavio sin Karl. Na žalost, nove političke struje, fašistička talijanska vlast i niz drugi razloga doveli su Karla u tešku financijsku situaciju. Agoniju je Karl završio samoubojstvom 1930. i pokopan je na Brijunima uz majčin grob. Unatoč njegovoj ljubavi prema Brijunima, Paul Kupelwieser je pokopan u Beču.
Nema komentara:
Objavi komentar