Dana 27. lipnja 1968. priobalno područje Rovinja proglašeno je prirodnim rezervatom. Najoriginalniji naziv jednog malog otočića blizu stare jezgre grada je "Otok sedam dlaka". Zapravo je riječ o otočiću Banjol na kojem je nekada raslo sedam borova nakošenih vjetrom. Prije niz godina pijavica je svela "Otok sedam dlaka" na "Otok jedne dlake" (ovo je šala, no istina je da je pijavicu preživio samo jedan bor). Malo sjevernije nalaze se otoci Figarola i Figarolica. Sada je Figarola obrasla šumom no prije pedesetak godina, kada šume nije bilo, u proljeće se cijeli otok žutio od narcisa.
Južnije od Rovinja je poluotok Ponte Corrente (Rt Kurent). Nakon njega slijedi niz otočića: Sveti Andrija, Maškin (Sveti Andrija i Maškin spojeni su tankom prevlakom), Strug, Sveti Ivan i Sveti Ivan na Pučini. Vrlo plitko more između njih daje naslutiti da je nekoć ovdje bio poluotok, a tek podizanjem površine mora neki dijelovi tog poluotoka našli su se pod morem i postali otočići. Otok Sveti Ivan prekriven je šumom pinija, a iz zelenila viri samo zvonik crkvice, rađen po uzoru na zvonik crkve Svete Eufemije (samo je manji od originala). Crkvicu su održavali ribari i pomorci, ali je na koncu zapuštena i danas razrušena. Zadnji u nizu je otočić Sveti Ivan na Pučini. Za razliku od do sada nabrojenih zelenih otoka, Sveti Ivan na pučini je bez zelenila, a na njemu je svjetionik.
Nema komentara:
Objavi komentar