Istarski razvod

„Istarski razvod“ nema veze s razvodom braka, to je stari pravni dokument o razgraničenju teritorija između susjednih komuna u Istri. Zasigurno se razgraničene provodilo u dužem razdoblju jer je dokument nadopunjavan, ispravljan, a zatim su sve verzije objedinjene 1325. godine u "Istarski razvod". Na razgraničenju je radila posebna komisija. U komisiji (kako piše i u samom dokumentu) uvijek su bila po tri pisara: jedan je vodio zapisnik na latinskom jeziku, drugi na njemačkom, a treći na hrvatskom. Podaci kojima se komisija služila bile su ili stare isprave ili oznake na stablima ili stijenama koje je komisija zatekla, a bile su naznake razgraničenja odavno. Osim toga, često je komisija ispitivala svjedoke. 

Danas nam nisu na raspolaganju originali iz 14. stoljeća, ali su sačuvana dva prijepisa originala, oba na hrvatskom jeziku (jedan je nađen u Momjanu, drugi u Kršanu). Jedan je prijepis iz 1502. godine, čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a prepisao ga je Levac Križanić. U samo nekoliko navedenih primjera koje sam našla u knjizi "Terra incognita" Branka Fučića navedena su vrlo praktična rješenja eventualnih spornih granica (jedan primjer iz knjige je primjer razgraničenja Buzeta, Sovinjaka i Huma). Buzećanima je nedostajalo drva, dok stanovnici Sovinjaka i Vrha nisu imali dovoljno pašnjaka. Nakon što je određena granica, u dokumentu je zapisano i slijedeće: „Sovinjci i Vrhovci mogu, ali samo za dana, napasati stoku na Buzetskom tlu, a za uzvrat Buzećani mogu, u točno definiranu svrhu, sjeći drva na određenim dijelovima teritorija koji pripada Vrhu i Sovinjaku.“