Imamo i mi našeg Vlada Tepeša. Izvornu priču o najpoznatijem i najstarijem imenom zabilježenom europskom vampiru prvi je zapisao slovenski putopisac Johan Weikard Valvasor u svom čuvenom, na hrvatskom jeziku još uvijek nepubliciranom djelu "Slava vojvodine Kranjske" (izvorni naslov "Die Ehre des Herzogthums Krein"). Knjiga je prvi put objavljena 1689. godine. Neobična zgoda, zabilježio je Valvasor pripovijedanja mještana Kringe, zbila se 1672. godine. Prethodilo joj je šesnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha. Naime, šesnaest godina ranije umro je i pokopan je na mjesnome groblju jedan od stanovnika Kringe, Jure Grando. Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati mještanima, viđali su njegovu utvaru kako luta selom, čak i kako kuca na vrata nekih kuća. U kućama na čija je vrata umrli Jure Grando kucao nakon
nekoliko dana netko bi preminuo. I udovica Jure Granda požalila se seoskom
glavaru Mihi Radetiću da ju pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i
siluje. Pokojni Jure Grando postao je prava napast za selo.
Čak je 16 godina
trebalo da se mještani ohrabre i nešto poduzmu. Tako je jednog dana župan Miho Radetić okupio
"grupu srčanih ljudi" i poveo ih na groblje s namjerom da iskopaju
Jurino tijelo te da ga probodu glogovim kolcem i okončaju razdoblje straha i
terora. Devetero mještana je, noseći baklje i raspelo, došlo do groblja,
otvorilo grob i zaprepastilo se vidjevši da je pokojnikovo lice rumeno i da im
se Jure smije. Preplašena devetorica brzo su se razbježala no župan Miho ih je ponovno
okupio i poveo natrag do groba. Svećenik kojega je župan Radetić pozvao
progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: "Gledaj, štrigone, tu
je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne
možeš imati mira" pa je nastavio s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim
formulama, a "Jure Grandu su pritom navrle suze na oči". Zatim su mrtvom tijelu pokušali "protjerati
zašiljeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu", ali im to nije polazilo za
rukom. Od "tvrdog trbuha" kolac se neprestano odbijao. Naposljetku mu
je jedan od mještana, Stipan Milašić, sjekirom odrubio glavu; mrtvac je na to
kriknuo, a grob se napunio krvlju. "Časna gospoda egzekutori" su
nakon toga zatvorili grob i Kringa je od toga dana imala mir: utvara Jure
Granda nije se više pojavljivala.
Imamo i mi našeg Vlada Tepeša. Izvornu priču o najpoznatijem i najstarijem imenom zabilježenom europskom vampiru prvi je zapisao slovenski putopisac Johan Weikard Valvasor u svom čuvenom, na hrvatskom jeziku još uvijek nepubliciranom djelu "Slava vojvodine Kranjske" (izvorni naslov "Die Ehre des Herzogthums Krein"). Knjiga je prvi put objavljena 1689. godine. Neobična zgoda, zabilježio je Valvasor pripovijedanja mještana Kringe, zbila se 1672. godine. Prethodilo joj je šesnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha. Naime, šesnaest godina ranije umro je i pokopan je na mjesnome groblju jedan od stanovnika Kringe, Jure Grando. Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati mještanima, viđali su njegovu utvaru kako luta selom, čak i kako kuca na vrata nekih kuća. U kućama na čija je vrata umrli Jure Grando kucao nakon nekoliko dana netko bi preminuo. I udovica Jure Granda požalila se seoskom glavaru Mihi Radetiću da ju pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Pokojni Jure Grando postao je prava napast za selo.
Čak je 16 godina trebalo da se mještani ohrabre i nešto poduzmu. Tako je jednog dana župan Miho Radetić okupio "grupu srčanih ljudi" i poveo ih na groblje s namjerom da iskopaju Jurino tijelo te da ga probodu glogovim kolcem i okončaju razdoblje straha i terora. Devetero mještana je, noseći baklje i raspelo, došlo do groblja, otvorilo grob i zaprepastilo se vidjevši da je pokojnikovo lice rumeno i da im se Jure smije. Preplašena devetorica brzo su se razbježala no župan Miho ih je ponovno okupio i poveo natrag do groba. Svećenik kojega je župan Radetić pozvao progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: "Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira" pa je nastavio s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim formulama, a "Jure Grandu su pritom navrle suze na oči". Zatim su mrtvom tijelu pokušali "protjerati zašiljeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu", ali im to nije polazilo za rukom. Od "tvrdog trbuha" kolac se neprestano odbijao. Naposljetku mu je jedan od mještana, Stipan Milašić, sjekirom odrubio glavu; mrtvac je na to kriknuo, a grob se napunio krvlju. "Časna gospoda egzekutori" su nakon toga zatvorili grob i Kringa je od toga dana imala mir: utvara Jure Granda nije se više pojavljivala.
Nema komentara:
Objavi komentar