U 14. stoljeću mletačka familija Barbo u Rakotulama dala je sagraditi crkvu svetog Nikole. Crkva je proširena na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće. Kad govorimo o obitelji Barbo, oni su svojedobno bili vlasnici velikih posjeda u Belaju, Boljunu, Motovunu, Pazu... Posljednji istarski Barbo bio je Francesco Karlo koji u 17. stoljeću prodao sve posjede koje je obitelj imala u Istri. Akademik Branko Fučić (1920-1999) otkrio je većinu fresaka u Istri, no on nije bio jedini zaljubljenik u Istru koji je otkrivao istarska bogatstva. Jedan od njih je bio i don Luka Kirac, svećenik i narodnjak kojeg su talijanski fašisti 1921. prognali u Rakotule gdje je i umro 1931.
Upravo je Luka Kirac otkrio freske u Rakotulama. I on je, poput Branka Fučića, pažljivo u crkvama strugao sloj po sloj vapna ne bi li došao do fresaka. Freske u Rakotulama naslikane su u 14.st., kada je sagrađena i crkva Svetog Nikole. Freske su naslikali dva talijanska umjetnika koje je angažirala obitelj Barbo. Rađene su pod utjecajem velikog umjetnika Giotta i potpuno su drugačije od uobičajenih fresaka Istre toga doba. Najpoznatiji je ciklus fresaka o Sv. Nikoli. Jedna freska prikazuje njegovo rođenje, druga freska prikazuje Sv. Nikolu kako obara Artemidino drvo (iz čije krošnje bježe demoni). Na trećoj fresci Sveti Nikola daruje propalog plemića tako da mu tijekom tri večeri kroz prozor baca vrećicu sa zlatnicima. Svaka je vrećica bila miraz za jednu od plemićevih kćeri. U ovoj crkvici je crkvici otkriven i glagoljaški grafit kojeg sam već spomenula na blogu.
Nema komentara:
Objavi komentar