Da umanje mogućnost širenja kuge podestati su bili nadležni za kontrolu ulaska brodova u luke. U slučaju epidemije, podestati su mogli zabraniti pristajanje ili bi odredili da svi mornari moraju u karantenu, dok se ne utvrdi jesu li zaraženi. Mnogi bi liječnici na pojavu kuge pobjegli iz grada, a nekima je i u ugovoru pisalo da mogu raskinuti ugovor o pružanju medicinskih usluga u slučaju pojave kuge. Za vrijeme epidemija kuge, za ulazak u Labin trebalo je pokazati liječničko uvjerenje. Bez njega stražar na gradskim vratima nije dopuštao ulazak u grad.
Godine 1637. pet sati su trajali pregovori između podestata i obitelji Scampicchio jer je svećenik obitelji Scampicchio na povratku iz Fažane u Labin izgubio liječničko uvjerenje pa ga nisu puštali u grad. Liječenje sifilisa godinama se provodilo na osebujan način. Oboljeli bi se u ljetnim mjesecima morali namakati u bačvama s vodom i blatom. Onaj način „liječenja“ zabranila je Austrija 1840. godine te su od tada oboljeli odlazili u bolnicu u Kraljevici (bolnica za liječenje sifilisa otvorena je u Kraljevici 1818.). U svakom slučaju bilo je bolje namakati se u bačvama nego uzimati živu. Živa je tada bila često propisivan „lijek“ za bolesnike sa sifilisom. „Liječenje“ živom spomenuo je čak i Casanova u svojim memoarima. Posljedice ovakvog liječenja za njega nisu bile fatalne, no nekoliko njegovih poznanika je zbog „liječenja“ živom umrlo.
Nema komentara:
Objavi komentar