Zapravo je prvo rudarenje u Krapnu počelo još u 17.st. Godine 1626. Filippo Veranzi dobio je dozvolu za proizvodnju ugljene katranske smole od Vijeća desetorice u Veneciji. Nakon njega, dozvolu za vađenje ugljena dobio je Ludovico Dragogna, ali svi su ti pokušaji brzo završili bez većeg uspjeha. U drugoj polovici 18.st. tek je malen broj stanovnika ovog kraja živio od rudarenja. Prvo kontinuirano vađenje ugljena počelo je 1785. Količine iskopanog ugljena nisu bile velike, a ugljen se odvozio u Rijeku za potrebe riječke šećerane.
Godine 1835. rudarenje je preuzela tvrtka "Jadranski rudnici kamenog ugljena u Dalmaciji i Istri". Najveći dioničar bila je Bečka banka u vlasništvu Rotschilda. Ovime je započelo prvo ozbiljnije ulaganje u rudnike i veće zapošljavanje. Već pedesetih godina 19.st. u rudniku Krapan radilo je 200 ljudi, većinom doseljenika. Godine 1871. postavljena je pruga koja je Krapan spajala sa Štalijama, lukom u zaljevu rijeke Raše. Na početku su male vagone vukli konji, a kasnije je to radila parna lokomotiva. Krajem 19.st. u Krapnu i okolnim rudnicima radilo je oko 1.500 ljudi, a dnevno se vadilo 500 tona ugljena. Na fotografiji je crkvica svete Barbare u Krapnu. Crkvica je sagrađena prilozima rudara 1905. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar