Štinjan

U antici se Štinjan zvao Astinianum. Iz ovog razdoblja otkriveni su ostaci antičkoga kupališta s podnim mozaikom i ostaci velike valjaonice vune (fulonika) (zaljev Žunac i rt Guc). Ostaci prapovijesnih gradina na brežuljcima Kašćuni, Kaštelir i Šeh na žalost više ne postoje. I ono malo što je postojalo, potpuno je nestalo u vrijeme Austro-Ugarske, kada su na ovim lokacijama sagrađene vojne utvrde koje su bile sastavni dio obrane Pule. Iz razdoblja Austro-Ugarske na štinjanskoj obali nalaze se ostaci hidrobaze. Ovdje su bili hangari, sustav za izvlačenje hidroaviona, tračnice, vojarne... 

Krajem 2. svjetskog rata, u jednom od bombardiranja Pule i okolice, srušena je i hidrobaza. Danas je ostao samo popločani dio kraj obale, no hidrobaza je omiljeno mjesto za okupljanja. Oko 01. svibnja, na Praznik rada, svoje mjesto na hidrobazi morate zauzeti poprilično rano, poslije zavlada gužva, a svako društvo roštilja i zabavlja se. Za vrijeme Jugoslavije Štinjan je, kao i Fažana, „platio danak“ blizini Brijuna pa se u njega dugo nije ulagalo. Tek posljednjih dvadesetak godina, i Štinjan se počeo „ušminkavati“; napravljen je novi trg (na fotografiji), asfaltirane su ulice, uređena je obala, proširena je lučica ispod Štinjana. U 17.st. u Štinjanu je sagrađena župna crkva Sv. Margarite u kojoj se čuvaju ulomci pregradne ploče iz 6.st. U blizini je lijep kamp (poluotok Puntižela), a šetnicom uz more možete šetati sve do Fažane.