Krnica prošlost

Na ovom području u brončano doba postojalo je nekoliko gradina: kod naselja Bratulići, kod Kaštelira, Šegotića, u Mutvoranu, kod Peruški... Godine 1971. otkriven je tumul, a postoje zapisi o postojanju još tumula. Iz antike također postoji niz nalazišta; u Dugoj Uvali, kod Pavičina, Cokuna, u uvali Blaz, kod Stare Stancije, kod Hreljići, na potezu između Raklja i Krnice. Na raskršću cesta za Krnicu, Male Vareške, Peruške i Kavran otkriveni su žarni grobovi iz 2.st. U Malim Vareškima otkrivena je nadgrobna stela Gaja Rufelija Rufa, njegove žene Seie Maksume, kćerke Rufelije Sekunde i nećaka Lucija Vala. Stela je iz 1.st., a datirana je pomoću ženske frizure (pročitajte tekst o Agripini Mlađoj). 

Što se tiče Krnice, po nekim nalazima postoji mogućnost da je i ovdje postojalo prapovijesno naselje. Početkom 20.st. na Glavici iznad Krnice otkriveni su ostaci antičke vile rustike i žarni grobovi, koji se, po pronađenim novčićima iz razdoblja cara Tiberija, datiraju u 1.st. Krnica se prvi put spominje 1243. godine u dokumentima o prisezi vjernosti Pule Veneciji. Vjerojatno zbog epidemija i ratova, kako i kod niza drugih sela u Istri, Krnici se poslije gubi svaki trag sve do dolaska novih stanovnika iz Dalmacije 1520. godine. Tada su ovdje došli prebjezi iz okolice Zadra sa svećenikom Ivanom Buršićem i nazvali selo Sveta Marija Krnička da bi se naziv poslije promijenio u Krnica. Vjerojatno je naziv Krnica slavenskog porijekla («krn» znači gora). Postoje i mišljenja (D. Alberi) da je naziv Krnica nastao od keltske riječi „car“ što znači kamen, a dobro odgovara terenu gdje je nastalo naselje.