Srednjevjekovni Roč

Roč se spominje u mnogo starih dokumenata i u zapisima svećenika glagoljaša pa je moguće rekonstruirati pojedine dijelove srednjevjekovne svakodnevice u Roču. Od nekadašnjeg Roča do danas su sačuvane zidine. Zidine su prvi puta srušene prije 1412. Na taj je način Roč bio kažnjen jer je u sukobu između patrijarha i Mlečana bio na „krivoj strani“. Mlečani, pobjednici u ovom sukobu, poslije su dozvolili obnovu zidina. Odluku o obnovi zidina donio je 1412. dužd Thomas Mocenigo. Zidine su prostorno ograničile širenje Roča. Kuće su bile male, a ulice uske. Sačuvan je i jedan stari dokument o prodaji jedne zidane kuće, tako da očito nisu sve kuće bile od kamena.  Stanovnika u Roču u 15. i 16.st. bilo je puno više no danas. Očito je Roč bio poprilično bogat gradić. Na istom trgu, jedna pored druge, nalaze se dvije crkve, crkva Svetog Bartula i crkva Svetog Antona Opata. Crkve su sagrađene u 12.st., ako ne i ranije. Vjerojatno je o svakoj crkvi brinula jedna bratovština. Očito su bratovštine bile poprilično moćne kada se nisu zadovoljile s dva oltara u istoj crkvi već su se odlučile za dvije odvojene crkve na istom trgu. 

Postojala je i treća crkvica, crkva Svetog Petra (danas je to crkvica Sv. Roka) za koju se vjerojatno brinula treća bratovština. Crkve Svetog Bartula i Svetog Antuna Opata tada su bile manje. Obje se obnavljaju i proširuju krajem 15. i u 16.st. Crkva Svetog Antona Opata tada je produžena, dok je crkva Sv. Bartula imala veći broj promjena. Vjerojatno je isprva bila jednobrodna romanička crkva (u 12. i 13.st.). Kasnije je sagrađen odvojeni zvonik, a sa stražnje strane apsida, dok je u 16.st. sagrađena sakristija s desne strane i atrij s prednje strane. Ostale promjene crkve Svetog Bartula učinjene su u 19.st. kada je crkva poprimila današnji izgled. Tada je dotadašnja jednobrodna crkva postala trobrodna, a nekada odvojeni zvonik postao je sastavni dio crkve. U „Kvaderni“ je zapis iz 1568. o obnovi crkvenog inventara. Tada su otišli u Veneciju župnik Jerolim Greblo i starješina bratovštine crkve Svetog Bartula (Baldo Benčić). Svrha njihovog putovanja bio je popravak i nabavka novog crkvenog inventara i za crkvu Sv. Bartula i za ostale bratovštine na području Roča i okolice. U 16.st. u samom Roču postojale su tri bratovštine koje su se brinule o tri crkve unutar zidina. Sve ove crkve i danas postoje u Roču i okolici, s izuzetkom crkve Svete Marije za koju nije poznato gdje se nalazila. Bez obzira na vlast Venecije, Roč je imao ograničenu samoupravu. Na svaki pokušaj ugrožavanja njihove samouprave stanovnici Roča znali su reagirati te su je uspješno branili.