Zazivanje kiše – perperuše, dodole

Neke od starih istarskih običaja možda pamte samo najstariji stanovnici ili se o njima čita u knjigama tiskanima prije dosta vremena. Jedan takav običaj bilo je i zazivanje kiše. Običaj je bio čest na području Ćićarije, a u cijeli „proces“ bile su uključene perperuše i dodole. U vrijeme ljetne suše, djevojke ili mladići (kako u kojem selu) okupili bi se u grupu. Izabrali bi predvodnika kojega bi prekrili zelenim granama i lišćem ostavivši mu samo nepokrivene oči. Cijela grupa, predvođena izabranom perperušom (ili dodolom) prolazila bi kroz selo, pjevala pjesme, pogotovo one kojima bi zazivali kišu. 

Pred vratima svake kuće bi zastali u očekivanju da im domaćica pokloni jaja, kobasice… Nakon darivanja, svaka bi domaćica „predvodnika“ ili „predvodnicu“ polila vodom izgovarajući pritom riječi kojima se zaziva kiša. Kada bi prošli cijelo selo, od dobivenih darova pripremala se večera za seljane. U nekim je selima u Istri postojao i „recept“ za borbu protiv tuče. Rano ujutro na Sveta Tri Kralja trebalo je na tri ugla od polja ili vinograda u zemlju ukopati bočicu blagoslovljene vode. To je trebalo napraviti jako rano jer se trebalo vratiti kući prije izlaska sunca. Priču o perperušama i dodolama pronašla sam u knjizi Istarska škrinjica (Jakov Mikac).