Bernardo Borisi, plemić koji je krajem 16.st. pobjegao pred Turcima iz Bara, došao je na ovo područje zajedno s njegovim kolonima. Nakon gradnje dvorca, Borisi je ulagao u melioraciju, izgradio je crkvu i omogućio nastanak Funtane. Ubrzo se broj stanovnika povećao, stigli su ljudi koji su bježali od ratova, bolesti i neimaštine. Funtana je tada bila privatni posjed. Obitelj Borisi krojila je pravila i određivala namete. U Funtani je „zakuhalo“ 1657. kada je vlasnik posjeda bio grof Piero Borisi. Seljaci su se pobunili zahtijevajući veća prava i manje namete.
U sačuvanoj dokumentaciji, Piero Borisi zatražio je pomoć od Venecije. Borisi je spominjao imena glavnih „pobunjenika“; Juru Senjića, Vulaša Mikulića, Matu Milanovića i Matu Kožljana. Pisane jadikovke Veneciji sadržavale su naravno samo verziju od Borisia te nema mišljenja „pobunjenika“, mada se nisu pobunili bez razloga. Na koncu je došlo do podjele; neki su stali na stranu Borisia (župan, požup, neki posjednici i neki koloni), a ostali su bili na strani Jure Senjića i drugih pobunjenika. Detaljan kraj ovog spora nije poznat, no to ne znači da, kada šećemo Funtanom, možemo zaboraviti ovu epizodu iz njezine prošlosti.
Nema komentara:
Objavi komentar