Koromačno

Prva asocijacija na Koromačno je cementara. Udaljite li se od cementare, šum njezinog rada prestaje, a uz obalu su kuće i male plaže. Gradnja cementare započela je 1922. godine, a prva proizvodnja cementa uslijedila je 4 godine kasnije. Na početku je cementara proizvodila 60.000 tona cementa, a proizvodnja je rasla do 400.000 tona. 

Devedesetih godina prošlog stoljeća tvornicu je kupio Holcim, obnovio je, a danas se proizvodi do milijun tona na godinu. U srednjem vijeku je iznad Koromačnog postojala kula (kula Svetog Ivana u Beški), a do danas je sačuvana crkva Svetog Ivana Glavosjeka. Ostaci kule nestali su devedesetih godina zbog proširenja kamenoloma koji je dio cementare. Kula je bila gusarsko središte vezano za labinsku obitelj Battiala. Napuštena kula koristila se još u 19.st. Po priči, kulu su koristili ljudi koji su u ime Austrije nadgledali šverc iz Italije. Neki su, umjesto da sprečavaju švercanje, i sami u njemu sudjelovali pa je kula bila i skladište. 

Po nekim pričama, šverceri su povremeno zapalili svjetlo na kuli, pa su mnoge moreplovce namjerno zbunjivali jer bi pomislili da je riječ o svjetioniku na Crnoj Punti. Ovakvu su zabunu neki moreplovci platili nasukavanjem, nakon čega su im nasukani brodovi bili opljačkani. Nastanak današnjeg Koromačnog povezan je uz gradnju cementare jer veliki broj radnika nije živio u blizini. Kada je sagrađeno Koromačno, u luci blizu cementare sagrađena je i crkva Svetog Josipa. Navodno crkva nije nikada blagoslovljena, zvonik je kasnije srušen pa je „crkva“ postala dom kulture.