Legenda kaže da je riječ Pula ilirskog porijekla, a znači „izvor žive vode". Definitivno, Pula je imala izvore koji su i omogućili nastanak grada. Vrh brežuljka Pule, na kojem je mletačka utvrda, bio je naseljen u doba Histra. S dolaskom Rimljana, na brežuljku je prvo sagrađena mala rimska utvrda, a tek potom sagrađen je pravi antički grad. Rimljani su nasipali podnožje brežuljka i time omogućili gradnju pravilnijih ulica i većeg broja kuća. Doduše, zbog brežuljka u ovom dijelu Pule bilo je nemoguće napraviti ulice koje se sijeku pod pravim putem, pa su uličice poput paukove mreže. Ispod kamenih ulica nalazile su se cijevi vodovoda i kanalizacije. Kako se živjelo u starom Rimu, tadašnjem centru moći? Imajte u vidu da su Rimljani planski gradili gradove, no sam Rim nastao je sjedinjavanjem sela, i bio je potpuno kaotičan, a ulice Rima nisu imale pravilan raspored. Uličice su bile uske, s gusto sagrađenim kućama. Zbog gradskih zidina grad nije tako lako išao u širinu, no zato je išao u visinu. Skučenost prostora nije sprečavala bogate obitelji u starom Rimu da imaju raskošne gradske kuće s manjim vrtom s fontanama i egzotičnim biljem. Naravno, dimenzije takvih vila nisu mogle biti onakve poput vila izvan Rima. Podove njihovih vila krasili su mozaici, a na zidovima su bile naslikane slike s različitim motivima. Jeli su polu-ležeći na ležaljkama na kojima se istodobno moglo smjestiti po nekoliko ljudi. Robovi su donosili delicije, bogati su čavrljali uz spizu, natačući se kvalitetnim vinima iz raznih zemalja. Vina su bila vrlo jaka, pa su se obično razrjeđivala, po potrebi i ukusu. Doručak nije bio važan, nerijetko gotovo da se i nije doručkovalo. Osnovno je bilo večerati, a tada su bogataške kuće često ugošćavale goste. Siromašnije kuće bile su visoke, stisnute uz uličice. U prizemlju su bili dućani, krčme, pokoji bogatiji stan jer prizemlje i eventualno prvi kat imali su vodu.
Penjanjem na više katove stanovi su bili skučeniji, vode nije bilo, a zbog antičkih svjetiljki i primitivnih grijalica česti su bili požari (u početku su se kuće gradile od drveta). U ovim se stanovima nije baš kuharalo, jelo se manje više na ulici, kod uličnih prodavača, koji su nudili razno razne jednostavnije obroke, ili u krčmama gdje je menu obično bio nešto bogatiji. Na ulici se kupovalo, radili su se popravci, brijači su brijali muške brade. Grad je imao javna velika kupališta. Obično se u kupalištima prvo (vjerojatno brzinski) prolazilo kroz frigidarij gdje je bila hladna voda, a poslije su se toćali u kaldariju s toplom vodom i tračali politiku, ratove, susjede. Sapun nisu koristili, ali su se natakali s raznim mirisnim uljima. Najživlje je bilo na Forumu, političkom centru moći, gdje se osim moćnika okupljalo niz „malih" ljudi da pokupe novosti, od političkih pa do tračeva. Velika okupljanja bila su vezana za amfiteatar, a pojedine gladijatorske škole bile su na posebnom glasu kao kvalitetne. Narod je živio i za razne druge svetkovine, kada se zaboravljalo na probleme. Panem et circenses (kruha i igara) je stara latinska izreka koja savršeno opisuje tadašnji život (ali ne i samo tada). Vjerojatno je život u Puli bio poprilično sličan. I Pula je imala svoj Forum, svoje zidine, svoj vodovod, svoje moćnike (i nemoćnike), prometnice, trgovinu, amfiteatar, oslobođenike i robove. I rast Pule u širinu ograničavale su zidine, dužine oko 2 km, sa dvanaestak vrata od kojih većina nije sačuvana. Kao i svi važniji centri, tako je i Pula bila dobro cestovno povezana.
Neke od tih rimskih prometnica čine trase današnjih cesti. Od Rima preko Akvileje do Pule vodila je Via Flavia (Flavijevska cesta). Via Flavia je prolazila ispod amfiteatra, ulazila je u grad kroz danas nepostojeća vrata, izlazila je iz grada kroz Dvojna vrata (na drugoj fotografiji), vodila istočnom stranom Istre do Rijeke i Dalmacije. Osim glavnih puteva postojale su i manje ceste. Via Flanatica je iz Pule izlazila kroz Zlatna vrata, vodila prema Medulinu i dalje. Uz ceste i s vanjske strane gradskih zidina nalazila su se groblja prepuna nadgrobnih spomenika. Na prometnim mjestima, uz ceste i bliže gradu, pokapali su se moćnici, lošije „pozicije" bile su namijenjene siromasima. Mnoštvo antičkih nadgrobnih spomenika otkriveno je u zadnjih stotinjak godina, neke od njih možete vidjeti u Arheološkom muzeju, na Forumu… Dok su široke mase iz Pule i okolice zabavu nalazile na uličicama Pule i u amfiteatru (kojeg nisu zaobilazili niti moćnici, štoviše, dobra su mjesta u gledalištu imali rezervirana te je na sjedalu bio uklesano ime obitelji) bogate obitelji imale su pristup i u Malo rimsko kazalište i u Veliko rimsko kazalište na Monte Zaru. Imajte u vidu da nisam povjesničar. Fascinira me povijest, pogotovo povijest starog Rima. Kako obožavam krimiće, knjige u kojima ima i povijesti starog Rima i krimića je baš po mojem ukusu. Na mojim policama su knjige koje su napisali John Maddox Roberts, Robert Harris, Steven Saylor… Zato je i moj doživljaj života u starom Rimu baziran upravo na ovim knjigama u kojima se, osim izmišljenih likova, spominju poznate osobe iz ovog razdoblja; Ciceron, Pompej, Kras, Cezar.... To i jest razdoblje kada je počeo razvoj antičke Pule, a i moj opis Rima odgovara ovom razdoblju. Naravno, s vremenom su se mijenjali i običaji, kako svugdje tako i u starom Rimu.
Nema komentara:
Objavi komentar