U vrijeme kralja Karla III Habsburškog, u Kraljevici
je sagrađeno brodogradilište (1729. godine). Do 1780. u Kraljevici je sagrađen
veći broj austrijskih ratnih brodova. Tada je vlasnik brodogradilišta postalo
jedno francusko društvo i započela je gradnja trgovačkih brodova.
Franjo Josip mu je predbacio plašljivost (očito nije bio pomorac) pa je brod ipak isplovio i doživio nesreću. Poginuli su svi članovi posade i jedan brat Pritchard. Godine 1867. veletrgovac Vjenceslav Turković u suradnji s brodograditeljem Vjekoslavom Arćaninom oživio je škver. Njih dvoje su upravljali škverom do 1875. Neću niti nabrajati tko je nakon toga upravljao škverom. Prije I svjetskog rata u brodogradilištu je radilo oko 1300 ljudi. Kraljevina Jugoslavija nije ulagala u škver pa je broj zaposlenih pao na stotinjak ljudi. Tijekom Drugog svjetskog rata brodogradilište je bilo razrušeno pa je nakon rata obnovljeno i modernizirano. Još sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća u tri popodne, kada bi se začula sirena koja je označavala kraj radnog vremena, Kraljevicu bi preplavile kolone škverana na putu kući, kao i brojni autobusi koji su vozili škverane do mjesta u okolici Kraljevice. Naravno, ne bi mi bili mi da nije brodogradilište propalo. Do stečaja brodogradilišta došlo je 2013. Srećom, 2014. brodogradilište je dano u koncesiju privatnom koncesionaru.
Nema komentara:
Objavi komentar