S razvojem luke u Rijeci, kraljevička je luka izgubila
važnost. U brodogradilištu se tada radio znatno manji broj brodova ili su se
brodovi samo popravljali. Vatroslav Arćanin, brodograditelj, u ovoj se fazi
prebacio na gradnju kuća. Zahvaljujući Arćaninu, u Kraljevici je napravljeno
kupalište, koje je bilo među najstarijim kupalištima u Primorju.
Kupili su dio poluotoka Oštro i otvorili kupalište na Oštru. Marko Arćanin, sin Vatroslava, dao je posaditi na Oštru niz stabala koja i danas rade hlad. Godine 1903. ovo je kupalište prodano austrijskom grofu Olschbaueru, vlasniku hotela Liburnia. On ga je obnovio i sagradio je cestu do Oštra. Tada se do Oštra, osim cestom, moglo doći pješice uz more. Za goste hotela „Liburnia“ do kupališta je vozila kočija. Grof je uveo i prijevoz do Oštra barkom. Točnije, riječ je o maloj brodici na paru, „Nautilus“. Tada je mnogo stanovnika Kraljevice zaradilo neku paru vozeći turiste barkama na izlete. Olschbauer je 1910. doveo u Kraljevicu prvi automobil. Jedno kupalište bilo je kraj svjetionika na Oštru. U II svjetskom ratu kupalište je postalo skladište njemačke vojske, a potpuno ga je uništila erozija 1950. godine. Zgodan način odlaska na plažu na poluotoku Oštro bio je takozvani prevoz, barka koja je kretala s rive i vozila nas do Oštra. Iskrcavanje iz barke na Oštru pomicalo se kako se širilo brodogradilište, da bi na koncu završilo kraj Lanterne. Na žalost, već godinama nema ovog popularnog prevoza.
Nema komentara:
Objavi komentar