Kringa - Jure Grando vampir ili žrtva

Kringa je poznata po priči o vampiru, Juri Grandu. Priču je zapisao Johann Weichard Valvasor 1689. godine. Po njegovom zapisu, „obračun“ s pokojnim Grandom desio se 1672. godine, a prethodilo mu je Grandovo teroriziranje stanovnika Kringe koje je trajalo šesnaest godina od njegove smrti. Postoji i jedna potpuno drugačija priča o Juri Grandu. Po ovoj priči, Jure Grando ne da nije bio vampir nego je bio pošten i vrijedan čovjek kojega je zadesila tužna sudbina. Jure je bio klesar, živio je na Grandovoj stanciji, a bio je zaljubljen u Rozu. Po tadašnjim običajima postojalo je jedno odvratno pravo „jus primae noctis“ (pravo prve bračne noći) po kojem je nevjestu trebao razdjevičiti feudalni gospodar imanja. Kringom su tada gospodarili pavlini iz Svetog Petra u Šumi. Grando se usprotivio pavlinima, želeći poštedjeti Rozu ovog jezivog običaja. 

Pavlini su se pobojali da će Grandov primjer slijediti i drugi stanovnici Kringe te su naredili županu Mihi Radetiću da ga ubije. No, udarac krampom samo je onesvijestio Juru. Dok je izgledalo da je mrtav, ljudi su ga pokopali, a kada je došao k svijesti počeo je zazivati pomoć iz groba. Tada su ga župan Radetić i pavlinski redovnik Juraj proglasili štrigunom, otvorili su grob i odrubili mu glavu. Na taj su način izvršili naređenje pavlina, ali i onemogućili da Jure ispriča što se stvarno dogodilo. Kako se ubijeni i samoubojice nisu smjeli pokapati na groblju nego izvan njega, Jure Grando je pokopan van ondašnjeg groblja. Danas se nagađa da je njegov grob negdje ispod kamene staze iza crkve Svetih Petra i Pavla. Ukoliko je ova verzija ispravna postavlja se pitanje zašto je Valvasor zabilježio baš vampirsku verziju. Odgovor na ovo pitanje je zapravo dosta jednostavan. Vjerojatno su mu ovu verziju ispričali upravo oni kojima je takva verzija odgovarala. Ako su do njega došle i neke sumnje u istinitost priče, a kako je i sam bio pobožan, možda je zabilježio upravo takvu verziju kako bi prikrio ulogu crkve u ubojstvu. Ovo sasvim drugačije tumačenje događanja u Kringi pronašla sam u godišnjaku Franina i Jurina za 2013. godinu.