Stoljećima se bogoslužje na Lošinju odvijalo na starohrvatskom jeziku. Notari su pisali dokumente glagoljicom na hrvatskom jeziku. Većina ljudi govorila je hrvatski. Onda je osorski biskup Rakamarić došao na ideju da će modernizirati biskupiju i iskorijeniti staroslavenski jezik iz liturgije. Ljudi na Lošinju nisu imali pojma što se sprema toga dana. Kao i svake nedjelje, vjernici su došli na misu, no ova misa 1802. godine bila je drugačija.
Velološinjski župnik Fedrigo i njegovi kapelani održali su misu na latinskom. Naravno, bilo je mnogo razočaranih, ljutih, tužnih… Na godišnjem sastanku u Velom Lošinju, 03. veljače 1803., zatraženo je glasovanje o jeziku koji se treba koristiti u crkvi. Čak 156 glasa (odnosno 81,4% glasova) bilo je protiv liturgije na latinskom, 9,3% bilo je suzdržanih, a 9,3% bilo je za latinski jezik. Naravno, volja većine nije se poštovala, prevladala je odluka osorskog biskupa pa je još neko vrijeme latinski jezik odzvanjao u crkvama. O misi 1802. godine čitala sam u knjizi "Terra incognita" Branka Fučića.
Nema komentara:
Objavi komentar