S dolaskom novih stanovnika u Premanturu započela je dugotrajna svađa između njih i stanovnika Pomera. Strasti su se smirile tek 1847. godine kada je konačno razdijeljeno općinsko dobro, čime su koliko-toliko bili zadovoljni i Pomer i Premantura. Do tada, tijekom čak tri stoljeća, svako toliko dolazilo je do velikih svađa. Najčešći razlog bilo je mišljenje da su stanovnici jednog mjesta koristili zemlju i pašnjake koji pripadaju stanovnicima drugog mjesta. Ponekad bi svađa zahvatila i druge razine, pa i onu crkvenu. Tako su tek 1776., na intervenciju crkve, župnici Premanture i Pomera dogovorili u koje će dane jedan od njih služiti misu u Volmama i u premanturskoj crkvici Svetog Nikole. U 19.st. došlo je do još jednog cirkusa koji je otežao prve godine rada župnika D'Elie u Premanturi. Uvod u ovu svađu bilo je stanje svjetionika na otočiću Porer. Kameni svjetionik na Poreru sagrađen je u listopadu 1846. Prije toga, svjetionik je bio od drveta, a takav, drveni, sagrađen je 1833. godine.
O svjetioniku se brinuo asistent koji je dolazio na otočić Porer. Župnik D'Elia bio je župnik Premanutre od 1837-1887., punih 50 godina. Prije no što je D'Elia postao župnik, jedne je noći u požaru izgorio drveni svjetionik na Poreru. Umjesto da je Giovanni Vianni, koji se trebao brinuti o svjetioniku, bio na Poreru, on je tu noć proveo na kopnu. Osoba zadužena za prijevoz asistenta do Porera bio je Luka Rakić. Luka Rakić je na ispitivanju priznao kako je te noći Vianni bio u Premanturi, a ne na otočiću. Naravno da je Vianni zamrzio Rakića, ali i Rakić Viannia koji ga je prozvao lašcem. Sukob između njih zahvatio je cijelo selo. Pola Premanture bilo je za Rakića, a druga polovica za Viannia. U takvim prilikama umro je župnik don Mikula Mihoviolović (04. travnja 1837.). Na natječaj za novog župnika javilo se četiri kandidata, među njima i D'Elio. Jedan je kandidat bio Gršković koji se i sam uključio u svađu između Rakića i Viannia. Izbor D'Elia za župnika pogoršao je stanje. Oni koji su željeli da župnik postane Gršković ujedno su podržavali i Viannia u svađi oko svjetionika pa su počeli izmišljati tračeve o D'Elii. Nije bilo važno ni to da novog župnika nitko nije upoznao. Cirkus koji je zavladao došao je čak do biskupa. Novoizabranog župnika dočekao je posvađan narod i razočaran Gršković koji je stalno smišljao razloge za nove svađe. Gršković se nije primirio ni kada ga je crkva preselila u Žbandaj. Zbog različitih optužbi, D'Elia je u nekoliko navrata bio na ispitivanju u crkvi. Optužbe bi se na koncu uvijek pokazale lažnima. Čak nekoliko godina trebalo je da zavlada mir. Nakon toga su ljudi župnika D'Eliu zavoljeli. U nizu dobrih djela koje je učinio, bio je jako angažiran na podučavanju djece u Premanturi. Priču o požaru i svađama te problemima novoizabranog župnika pronašla sam u knjizi "Crkva u Premanturi" (Ljudevit Anton Maračić).
Nema komentara:
Objavi komentar