Još u 11.st. zabilježena je starohrvatska riječ „rakno“ koja se koristila za tkaninu za pokrivanje, a mogla je značiti i ogrtač za zimu, pokrivač za krevet, stolnjak, pa čak i tepih. U Vrbniku na Krku pronađena su dva zapisa koja spominju rakna. Jedan je zapis od vrbničkog župana Ivana Feretića iz 1819., drugi je iz razdoblja 1853.-1858. od javnog notara u Vrbniku, Josipa Antuna Petrisa. U oba zapisa spominje se stari grad Gradec na sjevernoj strani vrbničkog polja (na fotografiji). Po legendi, u Gradecu je otkriveno blago kojim se financirala izgradnja zvonika u Vrbniku. Gradec spominje i jedan stariji zapis iz 15.st., koji navodi da je u Gradecu bilo sjedište krčkih knezova, kasnije Frankopana.
Oba zapisa iz 19.st. koja spominju Gradec, otkrivaju i jednu potpuno drugačiju priču o raknima. Naime, prvo se mislilo da su rakna bila gruba platna koja su radile siromašne žene, no ovi zapisi otkrivaju da je rakna radila i kći krčkog kneza koja je živjela u Gradecu. Feretić je zapisao priču da, kada je kneževa kćer išla iz Vala prema Gradecu (Val je izumrlo selo na istočnoj strani Vrbničkog polja) cijeli put je bio prekriven raknima. Isto navodi i notar Petris, koji je i sam u nekim vrbničkim kućama vidio rakna, pa čak i u kanonskoj kući. Po njegovim opisima, na raknima su bili različiti motivi, gradovi, prizori iz lova, ženske glave, svetkovine, ptice… U posebnim prilikama je crkva u Vrbniku bila ukrašena raknima. Na osnovu ovih starih zapisa definitivno rakno nije bilo grubo platno za siromahe već vrsta tapiserije. Vjerojatno su takva ukrašena platna izrađivale imućne žene.
Nema komentara:
Objavi komentar