Srednjevjekovnim statutima bila su zacrtana pravila ponašanja i kazne za različite prekršaje. Navest ću samo nekoliko primjera koji se prvenstveno tiču žena. Žena koju je prevario suprug najčešće je dobivala novčano obeštećenje. Ako je udana žena uhvaćena u preljubu najčešće bi ostala bez imovine. Imovinu su dobivali ili suprug ili djeca, a po nekim statutima dio imovine dobivala je i općina. Nekoliko statuta (Rovinj, Pula, Trst i Izola) definiralo je kazne za bigamiju. Kazne su se kretale od smrtne (Trst), preko bičevanja, protjerivanja do novčanih kazni. Ako je žena bila optužena za bigamiju, tršćanski statut je ponovno bio najstroži. Kazna za ženu bila je - smrt spaljivanjem. Kod silovanja djevojki, kazne su se kretale od
novčanih, preko zatvora do smrtne kazne. Nekoliko statuta dozvoljavalo je
poništenje kazne ako bi silovatelj djevojci ponudio brak na koji je ona
pristala. U slučaju silovanja udane žene silovatelj je po većini statuta bio
osuđen na smrtnu kaznu.
Stari statuti su često posebno definirali kazne u
slučaju silovanja udovica. Ukoliko je silovana žena bila na zlu glasu obično su
kazne bile nešto blaže. Kod vrijeđanja kazna je ovisila o tome koga se
vrijeđalo i tko je vrijeđao. Ako je uvrede uputila žena na zlu glasu kazne su obično bile više nego ako je uvrede uputila žena na dobrom glasu. Kazne za
vrijeđanje uglavnom su bile novčane. Kazna se najčešće plaćala općini, a po
nekim statutima kazna se plaćala osobi kojoj su uvrede bile upućene. U novigradskom statutu „interesantne“ su kazne za
krađu. Težina kazne ovisila je o ukradenoj vrijednosti, ali i o spolu lopova. Na primjer kazna za krađu u vrijednosti od 5-10
malih libara za muškog lopova bila je gubitak oka, a za ženu kradljivicu gubitak nosa. Za krađe u vrijednosti od 30-60 malih libara lopova
se kažnjavalo gubitkom oba oka i jedne ruke, a kradljivicu gubitkom nosa, usana
i jezika te bičevanjem i žigosanjem. Ako je ukradeno više od 10 malih životinja
tada se lopova vješalo, a kradljivicu spaljivalo. Naravno, bez obzira na statute često su kazne bile i
nešto blaže. O položaju žena u srednjevjekovnoj Istri pisala je Marija Mogorović Crljenko (Nepoznati svijet istarskih žena).
Srednjevjekovnim statutima bila su zacrtana pravila ponašanja i kazne za različite prekršaje. Navest ću samo nekoliko primjera koji se prvenstveno tiču žena. Žena koju je prevario suprug najčešće je dobivala novčano obeštećenje. Ako je udana žena uhvaćena u preljubu najčešće bi ostala bez imovine. Imovinu su dobivali ili suprug ili djeca, a po nekim statutima dio imovine dobivala je i općina. Nekoliko statuta (Rovinj, Pula, Trst i Izola) definiralo je kazne za bigamiju. Kazne su se kretale od smrtne (Trst), preko bičevanja, protjerivanja do novčanih kazni. Ako je žena bila optužena za bigamiju, tršćanski statut je ponovno bio najstroži. Kazna za ženu bila je - smrt spaljivanjem. Kod silovanja djevojki, kazne su se kretale od novčanih, preko zatvora do smrtne kazne. Nekoliko statuta dozvoljavalo je poništenje kazne ako bi silovatelj djevojci ponudio brak na koji je ona pristala. U slučaju silovanja udane žene silovatelj je po većini statuta bio osuđen na smrtnu kaznu.
Stari statuti su često posebno definirali kazne u slučaju silovanja udovica. Ukoliko je silovana žena bila na zlu glasu obično su kazne bile nešto blaže. Kod vrijeđanja kazna je ovisila o tome koga se vrijeđalo i tko je vrijeđao. Ako je uvrede uputila žena na zlu glasu kazne su obično bile više nego ako je uvrede uputila žena na dobrom glasu. Kazne za vrijeđanje uglavnom su bile novčane. Kazna se najčešće plaćala općini, a po nekim statutima kazna se plaćala osobi kojoj su uvrede bile upućene. U novigradskom statutu „interesantne“ su kazne za krađu. Težina kazne ovisila je o ukradenoj vrijednosti, ali i o spolu lopova. Na primjer kazna za krađu u vrijednosti od 5-10 malih libara za muškog lopova bila je gubitak oka, a za ženu kradljivicu gubitak nosa. Za krađe u vrijednosti od 30-60 malih libara lopova se kažnjavalo gubitkom oba oka i jedne ruke, a kradljivicu gubitkom nosa, usana i jezika te bičevanjem i žigosanjem. Ako je ukradeno više od 10 malih životinja tada se lopova vješalo, a kradljivicu spaljivalo. Naravno, bez obzira na statute često su kazne bile i nešto blaže. O položaju žena u srednjevjekovnoj Istri pisala je Marija Mogorović Crljenko (Nepoznati svijet istarskih žena).
Nema komentara:
Objavi komentar