Gladijatorske borbe nastale su od pogrebnih običaja ili u Etruriji (područje današnje Toskane i dijela Umbrije) ili u Kampaniji (područje oko Napulja). Povjesničar iz 1.st., Nikola iz Damaska, spominje gladijatorske borbe u Etruriji. Na etrurskom području u grobnicama su otkrivene naslikane pogrebne igre. Tit Livije, koji je živio na prijelazu iz stare u novu eru, spominje gladijatorske borbe u Kampaniji. Po njegovim zapisima, igre su tada postojale već nekoliko stoljeća. U Paestumu su otkrivene grobnice oslikane prikazima gladijatorskih borbi u 4.st.p.n.e. Jačanjem Rima gladijatorske borbe doživljavaju vrhunac. Ispočetka su se organizirale na glavnim gradskim trgovima (forumima). Tamo gdje su Rimljani sagradili amfiteatre, gladijatorske igre održavale su se u amfiteatrima.
Na početku su financijeri gladijatorskih igara posvećivali ove spektakle pokojnicima iz njihovih obitelji. Ubrzo je među rimskom elitom počelo nadmetanje, čije igre će imati više gladijatora, trajati duže i biti zapamćenije. Nastojali su, pa makar i po cijenu zaduživanja, organizirati još raskošnije borbe od prethodnika, s većim brojem gladijatora iz što boljih gladijatorskih škola. Puk je obožavao ovu nemilosrdnu zabavu, a što su borbe bile zanimljivije to je financijer postao omiljeniji. Na koncu se dešavalo da su moćnici, zbog političkih ciljeva (nismo ni sumnjali), ponekad organizirali gladijatorske igre posvećene pokojnicima koji su umrli desetak i više godina ranije. Puk je izgleda uvijek nasjedao na latinsku uzrečicu „Panem et circenses“ (kruha i igara), pa su nagrađivali dobre gladijatorske igre glasanjem za onoga tko ih je organizirao. Tako su gladijatorske borbe postale jak politički i predizborni alat. Gladijatorske borbe zabranjene su 325., ali su se povremeno organizirale sve do 450. godine. Posljednje gladijatorske borbe u gradu Rimu održane su 01. siječnja 404. Na fotografiji je djelić opreme nekadašnjih gladijatora izložen u amfiteatru u Puli.
Nema komentara:
Objavi komentar