Tabula Peutingeriana (Peutingerov zemljovid) otkrivena je oko 1489. u samostanu Tegernsee. Otkrio ju je K. Pickel-Celtis i oporučno ostavio C. Peutingeru (1465–1574). Peutinger je prva osoba koja je kartu istraživala pa se zato karta zove Tabula Peutingeriana. Peutingerov zemljovid je prijepis nastao u 12. ili 13.st., dok je originalna karta vjerojatno nastala oko 340. godine. Pretpostavlja se da je izvornu kartu nacrtao rimski kartograf Kastorije koristivši se pritom nekim još starijim antičkim kartama, vjerojatno i Agripinom kartom koju je dao izraditi Marcus Vipsanius Agrippa na osnovu vlastitih bilješki nastalih tijekom vojnih pohoda i putovanja po tada ogromnoj rimskoj državi. Agripina karta bila je dovršena u godini kada je umro (12.g.p.n.e.), bila je napravljena od kamena ili bronce, a nalazila se na Marsovom polju u Rimu.
Agripina karta nije sačuvana, ali je poslužila kao temelj za mnoge karte nastale i stoljećima nakon nje. Peutingerova karta prikazuje ceste Rimskog carstva, gradove, nazive provincija, vojne logore, putne stanice... Udaljenosti su izražene u rimskim miljama. Prikaz je zgusnut, u smjeru istok-zapad. Mada nije naročito pregledna, udaljenosti uz manja odstupanja odgovaraju udaljenostima nastalima današnjim preciznim mjerenjima. Peutingerova karta prikazuje potez od Britanije do Sjeverne Afrike, Perziju i dio Indije i od nje je sačuvano jedanaest listova. Dvanaesti list je izgubljen, a vjerojatno je prikazivao Britaniju i Hispaniju. Karta sadrži oko četiri tisuće toponima. Naši krajevi nalaze se od četvrtog do sedmog lista. Od 1737. karta se nalazi u Dvorskoj (danas Nacionalnoj) knjižnici u Beču, a 2007. uvrštena je na UNESCO-v popis dokumentacijske baštine. Na fotografiji je naravno kopija u izložbenom prostoru u amfiteatru u Puli.
Nema komentara:
Objavi komentar