Istra – povijest prometnica

Godine 2002. u Sloveniji, na lokaciji Stare Gmajne, otkriveni su najstariji drveni kotač na svijetu i osovina, stari 5.200 godina. Vjerojatno je u ovo vrijeme kotač bio poznat i u Istri. Zna se da su se po Istri  u 2. tisućljeću p.n.e. kretale karavane kojima su u Istru stizali razni proizvodi. Stanovnici prapovijesnih gradina su za prijevoz robe i ljudi koristili zaprežna kola. U Nezakciju je pronađena situla iz razdoblja oko 500.g.p.n.e. na kojoj su prikazana zaprežna kola. S dolaskom Rimljana, i u Istri se grade savršene rimske ceste. Rimljani su za gradnju cesti najčešće koristili trase već postojećih puteva. Jedna važna cesta bila je Via Flavia (na fotografiji je dio ove ceste otkriven kraj amfiteatra u Puli) koja je iz Trsta vodila preko rijeke Mirne (Ponte Porton) prema Poreču (Parentium) do Pule. Via Liburnica vodila je iz Pule prema Nezakciju, rijeci Raši (Raša se prelazila skelom), Labinu, Plominu sve do Trsata (Tarsatica). Ovdje se Via Liburnica spajala s Via Gemina koja je preko Kastva vodila u Dalmaciju. 

Rimskim cestama putovala je pošta, proizvodi i, naravno, ljudi. Za obnovu i redovito održavanje cesta bili su odgovorni lokalni stanovnici. Osim glavnih prometnih pravaca, postojale su i sporedne ceste koje su omogućavale vezu drugih gradova s glavnim cestama. Cesta Decumanus Maximus Agri bila je nastavak porečke ulice Decumanus, a povezivala je Poreč s Pazinom pa preko Učke vodila je do Trsata. Propašću Rimskog carstva prestaje održavanje cesta koje polako propadaju. Dolazak Slavena dodatno je ubrzao propadanje rimskih cesta, neke su namjerno srušili, a ostale nisu održavali. Istra je 788. potpala pod Franačku državu. Iz toga je razdoblja poznato postojanje ceste Via Sclava (Slavenska cesta) koja je povezivala Poreč i Pazin. Tama srednjeg vijeka, ali i podijeljenost Istre na mletački i austrijski dio nisu doprinijeli cestovnoj povezanosti. Tek je dolazak Francuza u Istru označio prekretnicu. Francuzi su obnovili cestu od Trsta prema Puli, djelomično koristeći trasu rimske ceste Via Flavia. Prednost su dali cesti koja je povezivala Trst s Pulom, ali je vodila kroz unutrašnjost (Draguć, Pazin, Žminj, Vodnjan, Galižana). Jean Louis Blanchard postao je 18. listopada 1810. glavni inženjer za Ilirske provincije, a glavni inženjer za Istru bio je Pierre Nobile. U izgradnji su sudjelovali domaći ljudi koji su za svoj rad bili plaćeni skromnim nadnicama. U doba Austrije započela je daljnja modernizacija cestovne mreže po Istri koja je uglavnom sačuvana do danas. U doba Italije, 1927., započinje se s asfaltiranjem.